Kad bi svi lovci kao sva djeca voljeli divlje patke…!
Nije poznato što se zbilo s patkom koja ih je izlegla, kao ni s jatom kojem su pripadali, tek prateći Likovnu koloniju „Trebižat“ uočili smo i četiri mlade divlje patke. Riječ divlje za njih ne važi. Čim čuju ljudski govor plivaju prema njegovom izvoru. U blizini ljudi stanu, posvećujući se uređivanju perja. Zasluge što su naviknute na poziranje, doznajemo, pripadaju djeci, kojoj su tijekom ljetnih mjeseci još kao sitni pačići, bili atrakcija. Djeca su ih hranila uživajući u njihovoj ljepoti i podvodni atrakcijama. Tako postadoše pitome. Međutim tada ih je rekoše bilo osam, leglo se u međuvremenu prepolovilo. Teško da su tome krive lisice, bit će da su ljudi. Ono što se dogodilo s njihovom majkom izgleda da se dogodilo i polovici jata. Znamo da je teško apelirati na savjest ovdašnjih ne samo krivolovaca nego i lovaca. Njihov kredo nerijetko, proističe iz čistog ljudskog egoizma – ubiti, ubiti, ubiti…, imati, imati, imati, pa se – hvalisati, hvalisati, hvalisati…
Onima koji ne mogu suzdržati strasti možemo samo poručiti – imate svoju djecu, ili djecu najbliže rodbine – ne dirajte im igračke!
Tekst i foto: D. Musa
