Ljepota slobodnog pada
Poraz od Čelika u Zenici 0:2, za Gabeljane bi trebao biti trenutak istine. Kada su gubili od po njima boljih, nogometaši su se vajkali kako će njihove ključne utakmice biti protiv po njima slabijih od sebe – a to su navodne Sloboda, Čelik i Vitez. Tako je bilo do utakmice u Zenici, nakon te utakmice u kojoj su “lavovi” domaćine počastili s dvije prigode iz kojih su pali pogodci, izgovora više nema.
U stvari slika iz Zenice zorna je ilustracija malokrvnosti “lavova”, u za njih važnoj utakmici na koju su da bi valjda bili odmorni, otputovali dan prije, ali to nisu ničim opravdali. Utakmicu koji su označavali prilikom za popravljanje bodovnog salda završili su sa samo jednim žutim kartonom. Naravno, ne treba suparnicima bukvalno lomiti noge, ali ako se igra i bori, onda su žuti kartoni neminovnost. Logika je jasna ako se igrači bore i izgube, suparnik je bolji i treba mu čestitati. U taj niz se uklopila i utakmica protiv Zrinjskog iz osmog kola u kojoj nije bilo niti jednog žutog kartona!? Iz takvog niza nameće se zaključak o nonšalantnom pristupu, pa će trener Slaven Musa po pitanju borbenosti morati uvesti više reda.
Gabeljani su u proteklih devet kola izgubili šest utakmica po tri doma i u gostima. Slobodno se može reći da su domaći porazi protiv Borca i Krupe, bili posve nepotrebni, nakon njih slijedili su izgovori tipa – jači su i slično. Pa, koga će pobjeđivati u Premijer ligi, ako gube i od doskorašnjih fenjeraša – Čelik i od prosječnih – Borac i Krupa? S obzirom da primjerice Borac, a posebice Krupa u Gabeli nisu ništa pokazali, porazi od njih mogu se smatrati neuspjesima. Istina neočekivanim pobjedama protiv Sarajeva u gostima i Širokog Brijega u Gabeli, refundirani su izgubljeni su bodovi od Banjalučana i Krupljana, ali što dalje? Kako izboriti opstanak? Prilike za iznenađenja nakon početnih proklizavanja – Sarajevo, Sloboda, bit će sve manje. Zaista, ako žele opstanak u Premijer ligi, u GOŠK-u moraju totalno promijeniti pristup – nema nepobjedivih u svakoj utakmici se mora tražiti prilika za iznenađenje. To je osnova s koje se mora poći, a ne filozofiranje tipa – ovi su jači, mi ćemo protiv slabijih i slično.
Mora se još nešto reći – igrači koje je GOŠK doveo kao pojačanja, za sada taj epitet nisu ničim opravdali. Iznimka su dvojica od Zrinjskog posuđeni Rijad Kobiljar koji ima štofa i žustrine, mada još uvijek nije na razini Mekića, koji je u pohodu na Premijer ligu pokrivao poziciju u sredini i Sjepan Vego, koji je daje naslutiti raskošni talent. Međutim, riječ je o igračima do 21 godine pa se od njih ne može očekivati da nose ekipu. Svi ostali novo pridošli pružaju manje od očekivanja. U svakom slučaju u GOŠK-u nemaju više vremena za čekanje, naredne tri utakmice protiv Viteza u gostima, pa protiv Mladosti i Željezničara doma morao odigrati kao lavovi, a ne kao luzeri, koji po imenu suparnika određuju svoje izglede. U protivnom, smjer se zna – Prva federalna liga.
