Zanimljivo, lijepo, napušteno, zaboravljeno, pusto, prazno… riječi su kojima bi se mogao opisati oveći komad zemlje na jugu gradskog područja Čapljine i sjeverozapadnog dijela općine Neum, uz državnu među Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. S obzirom na obližnju Naronu iz koje su putovi vodili na sve strane pa i prema tom području, koje se pruža prema istoku, tu je život bujao još u doba Rima, pa čak i puno prije. Najviši vrh tog djela Hercegovine 591 metar visoka Zvijezdina bila je jedna od značajnih kota još od ilirskog doba. Navodno su dimni signali o važnim događajima kao što su navale osvajača išle sa Zvijezdine sve do Knina i to za nekoliko sati?! Trenutačno najveća nekropola stećaka na čapljinskom području više od sedamdeset komada od kojih su neki impozantnih dimenzija, govori da je tu život bujao i u doba srednjovjekovne Bosne i Huma.
Kako i ne bi kada su se nešto istočnije ptice – liske, patke i druge u predvečerje hvatale drvenim motkama na vrhu kojih su bile mreže ispletene od pruća?! Ptice močvarice baš u ovom razdoblju godine su s „dnevnog boravka“ u delti Neretve, letjele prema „spavaonici“ koja su za njih bili tršćaci Hutovog blata. Od suputnika na ovom putešestviju Ilija Tomić ističe doznajemo da se nešto slično radili i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali s mrežama na štapovima umjesto pruća! Sve je to bilo nekada, danas je to područje za Čapljince Terra australlis incognika – što bi stari Rimljani kazali – nepoznata južna zemlja.
Dobar je to komadićak Čapljine, od skretanja s magistralne ceste M – 17 u Dračevu pa do nekropole stećaka ne Kljenku nepunih je šest kilometara, starog puta, pravog austrijskog druma. Unatoč strmini voda mu kroz proteklih 120 godina nije pričinila veću štetu. Pravljen je za potrebe gradnje uskotračne pruge Gabela – Hutovo – Ravno – Dubrovnik koncem 19-og stoljeća! Tom području pripada i sjeverozapadni dio općine Neum ispod brda Zvijezdina čije su kote granica između Čapljine i Neuma.
No, vratimo se onom što vidjesmo, a to što vidjesmo su prvo šuma – kultura alepskog bora od skretanja u Dračevu. Nakon izlaska iz borove kulture drum ide padinom brda Popina u smjeru jugoistoka. Koliko smo primijetili ima dodirnih točaka s rimskom cestom koja je išla u istom smjeru. Lokalni toponimi za taj dio puta od skretanja kroz Dračevo su Anšet (usjek), Kazdrma od koje je desno rimski put i sve tako i za vozila podnošljivom strminom do Ristina greba. Zbog važnosti toponima jer dalje do Medića kuća, granica Čapljine, teče dio druma bez uspona, pronašli smo grob. Prema predaji Ristu je na tom mjestu ujeo bijesan pas. Od tog ujeda Risto je umro i na mjestu smrti zakopan!
Putujući tako padinom začuđeno nas je sa sigurne distance, promatrao konj bijelac, istog smo tražeći nekropolu na Kljenku vidjeli prije 4,5 godine, zatim srećemo zalutale kravu i tele. Čudio nam se i bik ravnih rogova koji je stajao na putu, teško je bilo pročitati što smjera pa smo ga zaobišli. Na zaravni neobična u bršljan obrasla kuća kapetana u Hercegovačkom ustanku Mihe Brstine, pa nekropola stećaka u dva dijela. No, nije tu kraj Čapljine, dole u podnožju poput Provanse pruža se blaga strmina skoro do Bijelog Vira kod Metkovića. Šteta što su požari uništili hrastovu šumu, kao i još mnogo toga. To područje zove se Pologoša sa selom Glušci iz kojega je podrijetlom žena nogometaša Srne. Sve je to Čapljina. A dalje prema jugoistoku, lokalitet Pašca, gdje je nekada bilo vrelo, bilo pa presušilo. Tu se za šporete, a danas za kamine kopa glina. Put skoro bez krivudanja dalje teče padinama Zvijezdine do napuštenog Kolojana u kojem na opće iznenađenje kuće za odmor turista.! Je li to simbolika da se nakon svega napuštenog i zapuštenog u zadnjih pola stoljeća na tom praznom prostoru vraća život.
{gallery}2020/popina{/gallery}
Tekst i foto: D. Musa
