Za Donju Hercegovinu ovca je do prije samo tridesetak godina bila pojam života i opstanka, međutim – nekad bilo. Danas su stada pravi rariteti što je i bio razlog da nas do ovčara Miljenka Šiljega iz Gabele, kraj mosta na u ranom srednjem vijeku bogatoj Tersani, dovede natpis – farma ovaca. U početku posjetom zatečeni Miljenko, spremno je prihvatio razgovor o poslu kojim se bavi:
„Lani sam počeo s tri ovce i dvije koze, sada sam to malo razmnožio, imam oko dvadeset i nešto ovaca i sedam koza. Pravio sam i štalu. U tome mi je pomogao grad Čapljina, odnosno gradonačelnik dr. Smiljan Vidić koji je imao razumijevanja za moj projekt i pomogao mi u gradnji“, kaže Miljenko te na opasku da je brzo razmnožio stado nastavlja:
„Ovo su romanovske ovce koje janje i po četvoro, lani mi je jedna ojanjila četvoro. Neke se janje i dva puta godišnje, to je takva romanovska, ruska pasmina. Mogu reći da je meso dobro. Prostora ima niko ništa ne radi sve je zapušteno, u gustišima uz Neretvu ima trave cijelu godinu. Zato sam nabavio koze. One pročišćavaju „kapinu“, a ovce za njih pasu travu“, pojašnjava Miljenko zadovoljan što je u držanju koza i ovaca ostvario simbiozu.
Na naše čuđenje – kako ovca odjednom može ojanjiti četvero janjadi, Miljenko pojašnjava:
„To je ta ruska pasmina, znaju i petoro ojanjiti“, kaže Miljenko.
-Od dva puta, nastavljamo u nevjerici?
-Svake godine neke se janje dva puta , znaju po dvoje, troje, ali i petoro odjednom!
-Petoro odjednom, primjećujemo ponovo u nevjerici, a Miljenko hladno nastavlja:
-Da, odjednom petoro, godišnje dva puta, zna se dogoditi da od jedne ovce može biti sedam, osam janjaca godišnje. Osamnaest janjaca već imam od deset ovaca, svako janje je crno, bijela fleka na glavi, kako rastu izlaze u bijelo“, razlaže Miljenko, pa na upit kako je došao na ideju da uzgaja baš romanovsku pasminu, objašnjava:
-Vidio sam dole u Metkoviću, od jednog prijatelja, on to štalski drži. Kod njega sam to vidio i odlučio uzgajati tu pasminu. Nekada sam uzgajao koze, imao sam ih stotinu, onda sam prekinuo sa stočarenjem, a sada sam ponovo počeo s držanjem ovaca.
-S obzirom na reproduktivnu sposobnost ove pasmine, morate ih i dobro hraniti?
-Svakodnevno puštam ih na pašu dva, tri sata jutri, isto tako isto popodne. Kad su bile ove kiše, otišlo mi je puno sijena…
-Kako odgajate janjad, ovca ima dvije sise, a imali ste četvoro sada troje janjadi, kako ih odgojite?
-Koja preko dvoje ojanji, hranim ih na bocu, dohranjujem ih, k’o dijete, mada one imaju mlijeka, ali moraju se dohranjivati dok malo ne ojačaju, onda slijede brašno, koncentrat i paša. Svako se ono pomalo snađe i kod majke. Ide to samo treba dosta truda“, kaže Miljenko, te preporučuje:
-Uzgoj ovaca je dobra terapija Čuvanje ovaca i briga oko njih opušta i relaksira. To govorim iz vlastitog iskustva”, zaključuje Miljenko.
Valja reći da je Miljeno otac petoro djece, petnaestak godina bavio se uzgojem koza, a onda je okrenuo ploču i odlučio se za uzgoj ovaca. Ovce pasu u gustišima uz Neretvu i na neobrađenim njivama u Gabeli, dok Miljeno sanja o stadu od stotinu ovaca.
{gallery}2021/2/stocar{/gallery}
Tekst i foto: D. Musa
