Za cijeli hektar uvećao je Damir Dalmatin skromne površine zasađene smokvama u Hercegovini, prema inventarizaciji iz 2010., samo 26 hektara. Nakon napuštanja trgovačke djelatnosti ovaj Čapljinac dvojeći između odlaska u inozemstvo, odabrao je podizanje nasada smokava. Govoreći o prvim iskustvima Damir koji projekt realizira uz podršku oca Ivice, kaže:

   „Prvo sam mislio saditi smilje, a onda stjecajem okolnosti kako je smilje počelo padati, okrenem prema smokvi, i tako sam smokvom posadio deset duluma. Napreduju, ekstra su. Taman su ušle u petu godinu. Prošle godine bilo je nešto roda, ali nadam se da ćemo ove godine ispraviti sve i nešto zaraditi“, kaže Damir, te na upit o plasmanu naglašava:

   „Bilo je problema, cijena je bila varljiva, uglavnom prodalo se sve što ubralo. Dio sam sušio, međutim cijena je bila niska, samo 2,5 do 3 KM, eventualno 5 krajem prošle godine. Ja sam imao, ali nisam bio voljan dati ni na tu cijenu. Cijeli proces dok se osuši i uredi, ne isplati se ni na tu cijenu. Ipak dio sam i prodao da se kako narod kaže – utjera u suho.

   -Od proizvođača smokava smo čuli ako je smokva iznad marku za kilogram u svježem stanju, ne isplati sušiti, što vi kažete?

   -Isplati se, ali sve zavisi od količine, ako imaš količinu iznijet će nešto. Planiram gradnju sušare, ali o tome će odlučiti naredna sezona, ako bude zarade, bit će i investicija“, kaže Damir koji na upit o cijeni i tehnici sadnje, dodaje:

   „Razmak između smokava je 5,5 x 6 metara. Što se tiče cijene podizanja smokvika to zavisi od zemlje, ako je obradiva i čista zemlja nije ni tako skupo, međutim ako se čisti ili kultivira krš onda je to druga priča“, kaže Damir koji onima koji dvoje preporučuje sadnju smokava i drugih isključivo mediteranskih kultura.

   Na našu opasku da u trgovačkim lancima u Bosni i Hercegovini, nema niti kilograma domaćih suhih smokava, što upućuje na prazan prostor za plasman, kaže:

   „I ja sam to primijetio, zato i smatram da smokva ima perspektivu i na znatno većim površinama od ove. Treba ići u projekte, ulagati u sušare, pakiranja, ambalažu. Ima tu dosta posla i za to treba dosta novca, ali na početku sam, nema posustajanja“.

   Ostavši bez posla u trgovini Damir je izlaz našao u potpuno drugačijoj djelatnosti. Sada s ocem Ivicom stvara reprezentativan nasad smokve koji na padinama brda Modič zaokružuje maslinama tako da će s tradicionalnim podzidama biti svojevrsno ogledno dobro. Damir nam se pohvalio i podatkom snimljenim na mobitel o plodu smokve teškom za ovu kulturu, impozantnih 105 grama. Sve skupa daje nadu da će uz sušenje smokava uspjeti u poslu na kojeg se orijentirao kao na glavni izvor prihoda. Inače, miljenica nutricionista – smokva, u Hercegovini je tradicionalno podcijenjena kultura. Nekada se sadila u okrajcima njiva i vinograda, što će reći na najgoroj zemlji, a s projektima poput Damirova po prvi puta ulazi kako joj dolikuje na „glavna“ vrata.

D. Musa

{gallery}2021/5/smokve{/gallery}