Upućeniji, točnije upućenije vele da je traženje idealne vjenčanice za svaku mladenku predivno, ali vjerovali ili ne stresno iskustvo!? Ključna dvojba je koji kroj haljine izabrati. Modnim stilovima vičnije nekako se i odluče dok mladenke koje imaju posebne ideje stresno djeluju i na prodavačice. Savjeti ne pomažu kaže djevojka koja je duže radila na iznajmljivanju vjenčanica, dok se sve ne isproba ili dok mladenka „padne s nogu“ i ne odluči se po svom uvjerenju, obično za model za koji će od prijateljica dobiti (ne)iskrene pohvale.
Prije stotinu godina Hercegovke nisu imale takvih muka, može se zaključiti iz nedavno objavljene knjige Stanislava Vukorepa „Sjahali kićeni svatovi“, ali propisano ruho nije bilo baš lako obući. Naravno da je za današnje prilike vjenčana haljina, Mare Vukorep iz 1915. godine, čija fotografija služi kao ilustracija, u najmanju ruku arhaična. Elem, Vukorep piše, u prošla vremena mladenke su oblačile „svečanu bijelu haljinu od vune (od ljepše vune), tkanu od vune i izvaljanu, s izvezenim poprsjem i oko rukava, a imala je opregalj (dugu kecelju) i bila je opasana tkanicom. A kasnije je bila opasana svilenim pasom, koji se pričvršćivao ukrasnom srebrenom pločom ‘pahtom’. Nije svaka mlada imala pas s kopčom nego samo imućnije. Preko haljine je nosila jelek, prsluk.
Gaće, pelengaće ili tzv. nogavice zavezane pod koljenom. Čarape crne vunene tzv. ‘pobijele’, do polovice lista, a kasnije iznad njih bijele vunene do pod haljinu ili suknju. Na nogama opanke od opute (izrezane i upredene ovčje kože), a kasnije i opanke naopućene od bijelog konca“. (Sjahali kićeni svatovi, str 146.). Vukorep navodi da polovicom dvadesetih godina prošlog stoljeća, neke mlade prestaju nositi tkane vunene haljine i oblače bluze i suknju, ‘kotulu’, ali vuna izlazi iz mode tek nakon Drugog svjetskog rata. S obzirom da se u to vrijeme u dijelovima Hercegovine uzgajala svilena buba i ukrasi od svile bili su domaća radinost. Dakle, ni primisli od salona vjenčanica.
Na kraju ove modne šetnje kroz „muke“ mladenki u razdoblju od stotinjak godina, moglo bi se zaključiti, da su se tijekom jednog stoljeća svjetovi promijenili. Inače, u stara vremena na posebne muke udarile bi mlade za snijega i lošeg vremena od kojeg opanci nisu bili nikakva zaštita, nego naprotiv, propisno bi se nadojili i otežali tako da su se mlade jedva vukle. Uglavnom, ondašnjim mladama nije bilo lako zbog lošeg puta i mokrih opanaka, dok se današnje muče oko izbora vjenčanice. U tome je „jedina“ razlika.
D. Musa
