Uz razne epitete Hercegovina, površine oko 11.500 četvornih kilometara, s pravom se smatra i zemljom raznolikosti. Taj već poznati sud potvrdili smo posjetom Ljubinjskoj Ivici, sjeveroistočnom području općine Ljubinje. Okoliš i geomorfologija identični su brdskom dijelu općine Ljubuški s tim što nema drače i smreke. Međutim, tu je morfološki identičan kamenjar, a od vegetacije crnograb, jasen, hrast… Obradivih površina je malo, a raspoređene su na doce i dubrave s pedološkom razlikom u sastavu tla. Umjesto zapadnohercegovačke sveprisutne crvenice, koja je na istoku ljubinjske općine rijetkost, tlo je protkano zemljom crnicom, koja je po našem sudu „sporija“ za dozrijevanje, ali plodnija za usjeve.

   Djelatnost su ekstenzivno stočarstvo, poljoprivreda – u prvom redu proizvodnja crvenog luka, te prodaja drva za ogrjev. Redovito s tog rijetko naseljenog područja, na čapljinsku veletržnicu u Tasovčićima i „zelenu“ pijacu u Ljubuškom stižu kamioni s – grabovim, hrastovim i jasenovim drvima. Goveda slobodno šetkaju putem kroz Donju i Gornju Ivicu, dok su ovce zahvaljujući lijepoj jeseni, još koji dan na planinskoj ispaši. Za zimu stočari su pored sjena, pripremili lisnike, koje su na zapadu Hercegovine zvali lišnjacima. Riječ je o koncem ljeta ili početkom jeseni usječenim jasenovim, rjeđe hrastovim granama, koje se nakon sušenja slažu, „diju“, u stogove, poput sjena i zimi polažu ovcama. Lišnjaka u zapadnoj Hercegovini je nestalo početkom ovoga milenija, dok se eto, na istoku zemlje Hercegove tradicija još održala. Mještanin Mladen Kalajdžić, nam reče da osušeni grm zimi dobro dođe u slučaju obilnijih snjegova, kao i raznovrsnosti ishrane.

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2020/lisnikdusan{/gallery}