Uz košarku i rukomet Čapljina je grad s dugom rukometnom tradicijom. U bližoj i daljoj prošlosti na čapljinskom području su djelovala i po dva rukometna kluba. Trenutačno boje čapljinskog rukometa brani Rukometna akademija Čapljina, mladi klub na čijem je čelu i mladi predsjednik Darijan Bošković, doskorašnji rukometaš. Osvrćući se na trenutačno stanje u rukometu ovaj bivši uspješni vratar kaže:
„Uoči ove sezone donesene su neke odluke za podizanje rukometa na višu razinu, međutim pandemija koronavirusa sve kanalizirala u drugom smjeru, pa je ima više od dva mjeseca sve stalo. Ne samo u rukometu nego i u ostalim sportovima. Federalni rukometi savez je početkom trećeg mjeseca, donio odluku da se liga obustavlja. Prije nekih dvadesetak dana dobili smo službeni maill da je naša, Prva federalna liga, južna skupina, okončana, te da se pobjednikom proglašava klub koji je u trenutku prekida bio na prvom mjestu. U našem slučaju to je bila ORK Bosna Sarajevo“, razlaže predsjednik Bošković, te nastavlja:
„Mi smo u klubu, bili za to da se prekine liga. Zašto? Mjesec dana je previše vremena za naše momke koji su amateri, nemaju plaće, da bi ih mogli obvezati da budu u nekom tonusu treninga. Da smo nastavili ligu, bile bi češće ozljede, što bi nam otežalo njezin završetak. Premijer liga, čekamo da se i o tome donese odluka. Veći su interesi u toj ligi, tri zadnja kluba koji bi trebali ispasti, imaju interese, tako da odluka o njezinom završetku, nije donesena. Nas to ne zanima, već nas zanima da se ovo što prije okonča, kako bi nastavili sa treninzima“.
-Bili stre profesionalac i poluprofesionalac, koliko će se ovako duga stanka odraziti, na rukomet i rukometaše?
-Igrao sam u Zagrebu, pa Dubravi, Križevcima, evo i Metkovićima, okončao sam karijeru na žalost, prošle godine. Stanka od dva mjeseca, znatno će se osjetiti ne samo po pitanju fizičke spreme igrača nego općenito. Jer recimo igrači koji žive od rukometa, koji su primili prve plaće, njima je najteže. Prvo klubovi neće znati svoju sudbinu, hoće li moći zadržati igrače, hoće li ih moći plaćati? Klubovi žive od gospodarstva, koje je već u krizi, pa će se to preliti na klubove, teško će dobiti sredstva kao prethodne sezone. U takvoj situaciju, klubovi će morati nekim igračima dati papire da se sami snalaze, vratiti se vlastitom kadru, nastojati preživjeti.
-Rukometna akademija Čapljina, kako dalje, kako poslije korone?
-Sačekat ćemo da se ovo smiri, da Stožer civilne zaštite donese određene mjere, kad se može početi s radom. Nama u dvoranskim sportovima će biti teže organizirati, mislim da će stanka još potrajati. Što se tiče igrača koji odlaze na studij, vidjet ćemo mogu li zadržati angažman u klubu, u tom slučaju nastojat ćemo im pomoći koliko možemo. Kad je riječ o mlađim uzrastima, naši treneri su u kontaktu s djecom i roditeljima. Bit će teško sve to ponovo organizirati i vratiti u normalno stanje. Zadnjih godina je zaživio i ženski rukomet, imamo tridesetak curica. Razmišljali smo ih od naredne sezone uključiti u ligu Rukometnog saveza Herceg-Bosne, vidjet ćemo. Bitno nam je da što prije možemo organizirati trenažne procese, pa ćemo tek onda vidjeti što i kako dalje.
Inače, u trenutku prekida natjecanja RA Čapljina bila je peta s 24 boda, bodom manje od drugoplasiranog Radničkog, a četiri od Bosne, koja je na koncu proglašena prvakom.
D. Musa
