Iz suhog korita rijeke Tihaljine uz nastradalu – ihtiofaunu, ribe i ostale vodozemce, te tipično vodenu floru poput lokvanja i drugog vodenog bilja, iznikla su i prava umjetnička djela. Od panjeva drveća uz rijeku ili drveća koje rijeka valja za obilja vode, nastala su prava umjetnička djela.

E, sad teško bi reći je li to klasična rezbarija ili kiparstvo, odnosno diljanje kako bi kazala pokojna Sofija Naletilić – Penavuša. Međutim, jedno je sigurno – obrada drveća pod vodom pravi je podvodni performans, tj. Voda stvara umjetnička djela uz suradnju sa živim bićima koja u njoj žive. Pomažu li pri tom ribe, žabe i ostali vodozemci teško je reći, tek voda radi svoj posao bez nožića, turpija dijeta, brusnog papira…, a o zaštitnom sjaju da se i ne govori.
Vinko Herceg, ljubuški zaljubljenik u arheologiju, i strastveni ribolovac, koji nam se priključio u hodočašću suhim koritom Tihaljine, ističe da je jedan od nastalih reljefa idealan za skrivanje lukavog ugora, riječne ribe nalik na jegulju. Time baš nismo vješti, ali nam je ostalo nejasno kako je rijeka uspjela izdubiti unutrašnjost panja, bez jasno, rezbarskog pribora. Naravno prilog je to za razmišljanje.
{gallery}2017/galerija/rezbar{/gallery}