U obilnoj ponudi presadnica povrća, a odnedavno i cvijeća, na prilazu veletržnici u Tasovčićima, kao raritet, primijetili smo i sadnice rogača. Prije nepunih pola stoljeća rogač je bio obavezno voće, u tadašnjim zadrugama prodavao se na kilograme iz vreća, da bi vremenom pao u zaborav. Danas je samljeven jedan od pikantnih sastojaka kolača.
Vlatko Bošković, konceptualni umjetnik iz Višića i cvjećar, pojasnio je da je riječ o vrsti rogača čije sjemenke je dobio od prijatelja, na sajmu cvijeća u Splitu.
„Dobio sam dvadesetak sjemenki, iz kojih sam uspio uzgojiti nekoliko sadnica. Riječ je o ukrasnoj biljci koja naraste do metar i pol visine, rađa plodove kao i rogač u prirodi”, kaže gospodin Bošković.
Upravo je za plodove rogača vezana jedna zanimljivosti. Plodovi su mahune u sebi sadrže sjemenke koje, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu – točno 0,18 grama. Uz to svaka mahuna rogača ima točno 24 sjemenke. Zahvaljujući tomu u antičko doba sjemenske rogača služile su za vaganje zlata, a naziv za jedinicu zlata od 0,18 grama ostao je uvriježen i do danas – karat! Čisto zlato – 24 sjemenke, 24 karata, a od 18 karata pa naviše do 24, znači da u zlatu ima nekih primjesa srebro i slično. Čudno, ali istinito! Za rogač je vezana i još jedna zanimljivost, poznat je i pod nazivom „Kruh svetog Ivana”, jer se po predaji Ivan Krstitelj njime hranio dok je živio u prirodi. Valja reći da su ga Egipćani koristili kao lijek, a Grci i Rimljani kao prirodni desert.
Inače, rogač (lat. Ceratonia siliqua) je zimzelena biljka iz obitelji mahunarki, čija je pradomovina upravo Mediteran. U submediteranskoj Hercegovini u prirodi osim poluotoka Kleka, rogača nema, međutim gospodin Bošković ističe da sorta koju prodaje može podnijeti temperaturu i do – 15 Celzijevih stupnjeva?!
Tekst i foto: D. Musa
