U nepunih pet mjeseci situacija u GOŠK-u iz Gabele, stubokom se izmijenila. Koncem proljeća bili su hit sezone, osvojili prvo mjesto u Ligi za opstanak, bodovno, 45, se izjednačili s petoplasiranim Radnikom u Ligi za prvaka, a sada su usamljeni na dnu ljestvice te iste Premijer lige. Veliki je to rezultatski raspon u kratkom razdoblju, pa ni uzroke nije lako sagledati. Kad ne ide u bh. nogometu, a sve češće i u svjetskom, trener odlazi, bio krivac ili ne. I u slučaju GOŠK-a trener Feđa Dudić, je odstupio, mada to zbog proljetošnjih kredita, nitko od njega, nije tražio. Želio je kako se izrazio na konferenciji za novinare, dajući neopozivu ostavku, učiniti „pozitivni šok“.
I bi tako, GOŠK je mimo svih očekivanja u idućem kolu uspio prvi put u osam premijerligaških mečeva, pobijediti Željezničar, a onda stao. Slijedili su sramotan poraz u kupu od TOŠK-a 0:4, pa protiv Zrinjskog u Gabeli, opet 0:4, zatim u derbiju začelja protiv Zvijezde 0:1. U toj utakmici Gabeljani su se čestito ispromašivali, kao i na većini ove jeseni, i eto „fenjera“. Novom treneru Mati Neretljaku, nije lako, nije uspio igračima ni upamtiti imena, a morao je igrati četiri svaku na svoj način, teške utakmice. Slijedi peta još teža protiv vodećeg Sarajeva, kojeg su osvajanjem boda na Koševu, na početku sezone naljutili.
To je slijed, gdje su uzroci? Po nama, detektira ih sastav GOŠK-a u najvažnijoj utakmici prošle sezone protiv Slobode u Tuzli, koju su već otpisani dobili 2:1. Utakmicu je počelo pet igrača koji su ljetos otišli – Rodin, Isić, Odak, Barić i Mulahusejnović, a u drugom poluvremenu ušla su trojica kojih također, više nema – Mišić, Dalmatin i Uk So. Dakle, utakmicu u kojoj su „lavovi“ napravili preokret, gurnuvši Slobodu, u neizvjesnu završnicu, dobilo je osam igrača koji su ljetos digli sidro. Jesu li moralo tako biti, ključno je pitanje.
GOŠK zbog skromnog proračuna igrače ne može pridobiti, a ni zadržati, primanjima, što treba imati na umu. Uz to neki igrači nisu bili njegovi – Mulahusejnović i Uk So, pa ih nisu mogli zadržati. Neki su se igrama u dresu GOŠK-a nametnuli – Rodin i Barić, da ih je zbog ponuda, teško bilo zadržati. Međutim, trojicu, četvoricu vjerojatno su mogli, ako se umjesto njih nisu mogli angažirati bolji. Uglavnom umjesto uigrane postave krenulo se u stvaranje nove ekipe. Da to nije bilo uspješno pokazuje rezultatski saldo. Bio je to luksuz koji se GOŠK-u obija o glavu. Zanimljivo, neki od igrača koji su otišli nisu se baš snašli u novim klubovima – Mulahusejnović u Mariboru, Barić grije klupu u Zrinjskom, Mišić se vratio u Ivanić Grad, uopće ne igra nogomet!? Isto vrijedi i za godinama odanog i pouzdanog Odaka…
Možda bi se greške u zadnji čas shvatile da se GOŠK nije pretvorio u majstora rezultatski nevažnih utakmica, pa je tako u pripremnom razdoblju protiv Širokog Brijega igrao 0:0, dobio Željezničara 2:1 (dvadesetak dana poslije u prvenstvu Željo je slavio), pobijedio je Radnika 1:0, pa Čapljinu 4:1, u prvenstvenoj stanki Imotski 7:0, pa hrvatskog prvoligaša Rudeš 1:0… Dakle, ništa nije govorilo o krizi, dapače momčad je djelovala poletno kao i na kraju prošle sezone. Međutim, kada je počelo prvenstvo došle su greške, promašaji, ozljede, kartoni…, to više nije bila ekipa koja je u velikom stilu završila prošlu sezonu. A kako je i mogla biti kad su od petorice otišla četvorica ključnih igrača iz proljetnog dijela prošle sezone, a zamjene se nisu uklopile. I to je to, u pravi kluba znaju što su ili nisu mogli, a vidljivo je i što činiti, ako mogućnosti dopuste.
