U galeriji „Tau“, Centra za obrazovanje i kulturu, u Čapljini, održana je projekcija filma – “Dvije škole”, Srđana Šarenca. Riječ je filmu koji tretira bosanskohercegovačku obrazovnu zbilju. U ovom slučaju radi se o Travniku, tamošnjem Katoličkom školskom centru i Mješovitoj srednjoj također, travničkoj školi. Škole se nalaze u jednoj zgradi, ali nema međusobnih kontakata. U stvari jedine dvije poveznice su krov i Božićni nogometni turnir.

    To je okvir priče koja se plete oko kapetana dviju nogometnih momčadi Josipa Papaka iz Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ i Muhameda Lepira iz Mješovite srednje škole „Travnik“. U dvije škole nastava se izvodi po različitim obrazovnim programima, u Katoličkom školskom centru radi se po hrvatskom nastavnom planu i programu, a u mješovitoj Srednjoj školi na bosanskom nastavnom planu i programu.

    Uglavnom, dva svijeta jedan do drugog, egzistiraju u svojim posebnostima. Muhamed Lepir koji je prisustvovao projekciji u Čapljini, ističe da baš sve i nije onako kako film sugerira:

   “Izvan škole je ipak drugačije, izlazi se u iste kafiće, druži, zaigra se i lopte. Kad si mlad ne razmišljaš puno o svemu tome, ali kako odrastaš vidiš da bi se sve to moglo ljepše urediti”, kaže Muhamed, trenutačno student druge godine Strojarskog fakulteta.

    U stvari post festum, ima još nešto zajedničko na što su ukazali Muhamed i redatelj Srđan Šarenac, ali to ne uljepšava ukupnu zbilju, nego naprotiv.

   “Trideset do četrdeset posto učenika, koji se pojavljuju u filmu, nisu više u Travniku, otišli su izvan Bosne i Hercegovine!?”

   Govoreći o povodu za snimanje redatelj Srđan Šarenac kaže:

   “Povod je bila inicijativa Vinka Martinovića, ravnatelja Katoličkog školskog centra, da na Božićni turnir pozove susjede iz Mješovite srednje škole ‘Travnik’. Tako je vijest o tim specifičnostima stigla do mene, ostalo ste vidjeli u filmu.”

   Bez obzira što je projekciju pratio mali broj Čapljinaca, po njezinom završetku uslijedio je poduži razgovor između redatelja Šarenca i gledatelja. S razlogom jer film slika dokumentaristički, ne ulazeći u obrazovne, političke i ine analize, što je pogodno tlo za raspravu i razgovore.

   Ukratko, „Dvije škole“ su i bez oreola o nagrađivanom dokumentarcu, zanimljivo ostvarenje, koja daje malo odgovora, a postavlja mnogo pitanja, na koja se tek budućnost treba očitovati.

Tekst i foto: D. Musa