Tikva u prehrani, za tradiciji sklone Hercegovce nezmisliva je tema, jer se rijetko koristila u te svrhe. Stereotipije sugerira da je tikva stočna hrana. Da to baš i ne mora biti tako uočljivo je tijekom ljeta, a i zime, na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, gdje tikava u podaji ima skoro cijele godine. S obzirom da je tikva postala značajna roba u prodaji Grgu Matića, iz Višića kod Čapljine, stalnog prodavača na čapljinskoj veletržnici, pitali smo da iz svog kuta kaže kako i zašto je tikva postala tražena roba.

   „Tikva se pojavila u zadnje vrijeme, kad kažem zadnje vrijeme, to je nekih 10 do 12 godina i sve je traženiji artikl. U prodaji je pet, šest vrsta tikava, počevši od sorte hiokaido koja je najtraženija, ali ima je u manjim količinama. Uglavnom, ono što dođe na veletržnicu jako se brzo proda i to po pristojnih cijeni. Ove druge sorte isto su konzumne, uzimaju se za pečenje, za juhe, pravljenje slatka…, tako da su sve više u upotrebi kao jestiva namirnica. Tikva se upotrebljavala i prije. Ja se sjećam kao dijete, kad bi moja pokojna majka spremala „sačuru“, krumpire s mesom, vazda bi krišku, dvije tikve stavljala gore po vrhu. Znači tikve su se upotrebljavale i prije, samo što nije bilo ovih novih vrsta koje su se pojavile na našem tržištu. Ranije se nudila samo naša, starinska tikva“, kaže gospodin Matić, pa naglašava:

   „Tikve su više nego zahvalne, u zadnje vrijeme sve ih više uzimaju ljudi koji imaju probleme s prostatom. Malo sam se zanimao pa sam doznao da se tikva upotrebljava za ishranu posebice na Kosovu i dijelovima Albanije. Na Kosovu je najmanje oboljelih od prostate, ispitivanjem se došlo do zaključka da upravo tome doprinosi hrana s tikvama ili od tikava”.

   -Kazali ste da hokaido najbolje ide, koje su još tražene?

   -Sve su konzumne, a time prodajne, recimo stambolka. Pojedine su namijenjene za juhe, neke za slatko, od njih se mogu spremati različita jela samostalno ili u kombinaciji. Kod nas je upotreba tikava tako rekuć u povoju, jer se ovdje tikva počela konzumirati u zadnje vrijeme. Recimo kada sam ja počeo raditi ovdje na veletržnici prije dvadeset i nešto godina, tikava uopće nije bilo, niti su se prodavale. Zahvaljujući ljudima koji su dolazili sa strane počela se tražiti, a time i prodavati. Ljudi su se u početku čudili kad bi ih vidjeli kod mene, na tezgi. Ljeti na tezgi imam pet, šest vrsta tikava, jedne završavaju, druge se beru u zadnje vrijeme postale i tražen i unosan artikl“, kaže gospodin Matić, te dodaje da se u uzgoj tikava upustila i njegova obitelj:

   „Stariji sin se uz ostalu proizvodnju, bavi i uzgojem tri vrste tikava. Vidim da je proteklom sezonom zadovoljan. Pretprošle godine jedna mu je sorta ostala neprodana, bila je malo veća ponuda. Takva godina. Inače, naše područje je specifično, dolazi dosta robe sa strane, čim se čuje da se nešto može prodati po pristojnoj cijeni, odjednom stiže roba sa strane i cijena se obara. Samo jedan dan možete nešto prodati po dobroj cijeni, a onda se to anulira“.

   -U Bosni su poznate pite od tikava, vi kažete da su dobre i kao juha za malu djecu?

   -Sve se više ubacuju u prehranu. Sa stajališta moje obitelji mogu reći da je tikve koristila moja supruga, zatim nevjesta, supruga moga starijeg sina, a koristi ih i moja kćerka. Gledajući na tradiciju moje obitelji, tikva je nešto nasljedno, hranjiva je i zdrava pa se i upotrebljava. Malo koje jelo da se u njega ne dodaje tikva, od gulaša do juha.

   -Tko su kupci, tko kupuje u značajnijim količinama tikve?

   -Tikvu uzima onaj tko zna što je i tko zna njezinu vrijednost. Šaroliki su kupci, najzahvalniji su mi oni koji su na naše područje došli sa strane, većinom su to ljudi s Kosova koji imaju svoje trgovine, buregdžinice… Specifično, oni uzimaju skoro isključivo stambolku, jer se kod njih puno koristi. U zadnje vrijeme je tražena ova što je zovemo butijer, uzimaju je naši ljudi, a vozi se i dalje za Banja Luku, Sarajevo, koridor… Ona se probila na tržište. Dođu i ljudi iz grada uzmu  par komada.

   Cijena tikava na veletržnici u Tasovčićima tijekom godine, kreće se uglavnom od 0,5 do 1,0 KM, hokkaido dostiže do 1,5 KM, dok se ona klasična hercegovačka misirača za stočnu hranu, trži za 0,20 do 0,40 KM itd.

Tekst i foto: D. Musa 

 Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) – navesti link na originalnu objavu.  

{gallery}2022/02/tikve{/gallery}