U Čast Trenera Dragana Sutona – Tele Čapljina je u 25. kolu Federalne lige pobijedila Respect 35: 30
Prije nego su rukometaši istrčali na teren, zastali su na trenutak. Ne zbog protivnika, ne zbog rezultata – već zbog čovjeka, zbog Tele.
Dragan Suton, poznatiji kao Tela, bio je mnogo više od trenera. Bio je mentor, prijatelj, legenda. Njegov doprinos rukometu u Čapljini, ali i širom Bosne i Hercegovine, nije se mjerio samo osvojenim trofejima, nego i ljudima koje je oblikovao, generacijama koje je vodio, srcima koja je dotaknuo.
Pod njegovim vodstvom, Rukometni klub Čapljina tri je puta izborio ulazak u Premijer ligu BiH i igrao finale Kupa. Bilo je tu uspjeha o kojima mnogi mogu samo sanjati. No, ono što se najviše pamti su igrači koji su prošli kroz njegove ruke – Prce, Kukrika, Džono, Rodin, Pavlović, Bjelisić, Krešić i mnogi drugi. Bez obzira na to u kojem su klubu ili reprezentaciji nastavili karijeru, za njega su uvijek ostali “njegova djeca”.
Tela nije učio samo o rukometu. Učio je o životu. Njegov utjecaj bio je posebno snažan među mladima. Vodio ih je na brojne turnire – u Zadar, Makarsku, Lumbardu, Badiju, kamp Balić–Metličić, a vrhunac je bio turnir u Granollersu – jedan od najvećih svjetskih turnira. Ondje je snove pretvarao u stvarnost, učeći svakoga poštenju, radu i zajedništvu.
Poseban trenutak bila je i prijateljska utakmica protiv reprezentacije BiH, humanitarnog karaktera, u kojoj su nastupili rukometaši poput Burića, Toromanovića, Grahovca, Panića, Vražalića… U tim trenucima, svi su uživali – ne samo u igri, nego u zajedništvu koje je Tela gradio cijeli život.
Pamte se i njegove legendarne izjave – jedna od njih zauvijek će ostati urezana: “Papaka je vazda bilo, samo ih treba pronaći… i vazda mora u mene neki zapasti.” Takav je bio Tela – iskren, svoj, i uvijek s rukometom u srcu.
Dragi Tela, hvala ti. Hvala za svaki trening, svaku utakmicu, pobjedu i poraz. Hvala za lekcije i osmijehe. Hvala što si nas učio kako biti bolji ljudi, a ne samo bolji igrači. Hvala ti što si stvorio rukometnu zajednicu – i srce koje nas spaja. Tvoj duh ostat će zauvijek među nama. Kad padnemo dignut ćemo se, poruka je koju su rukometaši poslali svom treneru.
