Poput Andrićevog mosta na Žepi imao ogradu sastavljenu od blokova teških 1,5 tonu
O nužnoj sanaciji Starog – Mustaj begovog, mosta na rijeci Bregavi u općini Čapljina, već smo govorili. Međutim, kad se teren raščistio od šipražja i u rijeku „zagazili“ strojevi, građevina je za današnje generacije pravo iznenađenje. Uz stamenu potpornu konstrukciju, most na Bregavi, poput Mosta na Žepi, opisanog u pripovijetki Ive Andrića, imao je kamenu ogradu. Ne bi to bilo nikakvo čudo da ta kamena ograda nije bila od velikih kamenih ploča, teških po tonu i pol!
Spretnost graditelja
Dok smo s poslom zauzetim radnicima sarajevskog ‘Neimara’, pokušavali odgonetnuti tehniku njihovog postavljanja, ostali smo zapanjeni spretnosti ondašnjih graditelja. Red poteza govori da su u kamenu konstrukciju mosta najprije postavljali željezni klinovi, koji su se u podlogu učvršćivali taljenim olovom. U pločama su također, ubušene rupe po dužini i sa strane, kako bi se konstrukcija povezala u jednu cjelinu. Naravno u rupe se ponovo sipalo rastopljeno olovo. E, tek sada počinje zaplet, kako su te ploče od tonu i pol, dizane i postavljane na učvršćene željezne nosače, u podlozi?! Bez obzira što je i tada uz most, bila skela, teško je dokučiti operaciju kojom su tako masivne ploče podizane i naticane na nosače te učvršćivane u podlogu!? Nije vraga da su majstorima asistirali sami Golijati?
Valja reći da obični promatrači u prvi mah, nisu ‘skontali’ da je most u punom sjaju imao i korkaluk, što znači, ograda na mjestu gdje je opasno hodati. Međutim, nakon što je bager kopajući panj smokve urasle u nosivu konstrukciju, „otkrio“ i ploče, postalo je jasno o kako zadivljujućoj građevini se radi. Naravno, zidali su je naši preci, jer ako je mimar – graditelj, majstor, možda, doveden sa strane, argati – najamni, prisilni radnici, kulučari…, su neizostavno bili domaći ljudi. Dakle, most kojeg dade izgraditi – financirati, hercegovački sandžak-beg, Mustafa-beg, sin Daut-pašin, 1517. godine, djelo je ruku naših predaka.
Zahvaljujući knjizi Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića „Stari mostovi u Bosni i Hercegovini“, IP „Veselin Masleša“, Sarajevo 1969. godine, slikama i opisu, mnogo toga je jasnije, ali ne i kako su kameni blokovi ugrađivani u kamenu konstrukciju i međusobno povezani. Pišući o pravom remek djelu s početka 16-og stoljeća, autori u opisu navode:
„Ovaj most je sagrađen sa jednim zasvođenim otvorom segmentalnog oblika. Raspon čeonog luka iznosi 17,52 metra, a njegova strijela iznad najnižeg ljetnog vodostaja 6,30 metara… Specifičnost mosta u Klepcima je upravo u tomu što je ovo najveći raspon mosta na jedan luk primijenjen u dolinskom pejzažu; po pravilu, na sličnom profilu rijeke i obala nastajali su mostovi sa tri ili više lukova, sa strmim usponom prema sredini. Smatramo da je ovakav tretman mosta u Klepcima upravo rezultat genijalnog zapažanja starog graditelja, koji je spoznao da su velike oscilacije vodostaja Bregave opasne za bilo kakvu konstrukciju koja bi stupovima temeljenim u vodi i manjim propustom moći svojih otvora u izvjesnim momentima kočila normalni protok“, (str. 227 – 229.).
Inspiracija za most u Mostaru!
Gradnja mosta samo tridesetak godina nakon što Osmanlije zauzimaju Hercegovinu svjedoči o njegovoj važnosti, ali most ima i svojih drugih značajki, od kojih neke idu daleko, uz ostalo, tvrdeći da je Most u Klepcima bio inspiracija mimaru Hajrudinu za gradnju mnogo čuvenijeg mostarskog Starog mosta.
Priča ili legenda, tek na eleganciji i ljepoti pola milenija starog kamenog ljepotana, ni današnje generacije ne može ravnodušnim ostaviti. Naprotiv! Pozornost plijene graciozna konstrukcija svoda kojoj ni stoljeća, bujice i trešnje, nisu naškodila, ali jest današnja i prošla nebriga čovjeka.
Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2019/190427most{/gallery}