Spušten je zastor na 31. Izdanje nogometnog Memorijala u Gabeli koji nosi ime Andrije Ankovića, najuspješnijeg nogometaša doline Neretve zlatnog olimpijca iz Rima 1960. i četvrtog sa svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine. Odmah na početku treba istaći da je prikazani nogomet iznad onoga što viđamo na prvenstvenim nogometnim ligama u BiH od Premijer lige, pa kroz niže lige. Najzadovoljniji svakako mogu biti Mostarci koji ne4 samo da su osvojili trofej nego su igrali dopadljivije nego ranijih sezona u Gabeli.
Odmah iza Zrinjskog na listi dobrih stvari treba uvrstiti Gradinu iz Srebrenika, koja je u polufinalu naprosto rasturila obje postave GOŠK-a, koje su nastupile, a zatim u finalu propisno namučile i Zrinjski, koji je tek u samoj završnici uspio ovjeriti pobjedu. Uz rezultatski dobar dojam vrijedi istaknuti da je Gradina igrala najljepši nogomet na turniru, driblinzi i brza proigravanja baš se nisu očekivali od prvaka Sjeverne skupine Druge federalne nogometne lige. Mnogi su s podcjenjivanjem gledali na nastup Gradine koja je ispostavilo se bila pravo rješenje, em je prizemljila Gabeljane, spustivši iz na zemlju, em je pokazala da se u nižim ligama u BiH igra za nostalgične ljubitelje nogometa dopadljivije nego u onim vrhunskim.
Razloga za nezadovoljstvo nemaju ni u taboru Nikšićana, odigrali su dvije dobre, tvrde utakmice, a od Zrinjskog su izgubili i uz pomoć svog reprezentativca Milutina Osmajića koji je u 62-oj i 65-oj minuti propustio dvije velike prilike. Nakon toga nije bilo povratka, pa su tako Nikšićani ostali na tri osvojena turnira. Trener Miljan Radović, po završetku utakmice protiv GOŠK-a ustvrdio je da im je nastup na turniru bio „odlična uvertira za nastavak prvenstva“. Sutjeska je prezimila na trećem mjestu, a ambicije su veće od tog postignuća.
Zvuči paradoksalno, ali dva poraza od kojih jedan na penale, dobro su došla i GOŠK-u za triježnjenje od pretjeranih ambicija i sagledavanje slabosti u ekipi koja nikako ne uspijeva povezati glavu i rep, odnosno napad i obranu. Na utakmici protiv Gradine pokazala se još jedna slabost, šuplja obrana kroz koju su se brzonogi igrači Gradine probijali kao šilo. Upravo je utakmica protiv momčadi iz Srebrenika pokazala treneru Ivanu Bubalu gdje sve škripi i što mu je činiti u preostala tri, četiri tjedna do početka prvenstva. Očito je Bubalo svojim momcima očitao lekciju, jer već protiv Sutjeske bilo je mnogo bolje posebice u prvom poluvremenu. Uglavnom, dvije turnirske utakmice pokazale su da ekipa ima „materijala“, ali da jesenošnje slabosti još nisu otklonjene.
Podsjećamo, na rezultate 31-og izdanja nogometnog Memorijala u Gabeli, polufinale: Zrinjski – Sutjeska 2:0, poluvrijeme 0:0 (strijelac Bubalo u 52-oj s 11 metara i 81-oj minuti), GOŠK – Gradina 0:2, poluvrijeme 0:2 (strijelci, M. Musić 32-oj i Omerović 35-oj minuti).
Utakmica za treće mjesto, GOŠK – Sutjeska 5:6 nakon jedanaesteraca u regularnom dijelu 1:1, poluvrijeme 0:0. (Strijelci, Haračić u 56-oj za GOŠK, a Marušić u 87-oj s 11 metara za Sutjesku, penali, Tipurić, Savić, Bošnjak i Kulović za GOŠK, udarac Rizvanovića obranio je Ličina, vratar Sutjeske, te Marušić, Raičević, Janjić, Vuković i Augusto, za Nikšićane).
Finale, Zrinjski – Gradina 2:0, poluvrijeme 0:0 (Strijelci Tičinović 64-oj i Trebotić u 87-oj minuti).
Konačni poredak, 1. Zrinjski, 2. Gradina, 3. Sutjeska, 4. GOŠK.
Uz osvrt na nogometni dio turnira u Gabeli vrijedi spomenuti da se drugog turnirskog dana temperatura bila između – 1 i – 2 Celzijev, koliko se uz tekst potpisani sjeća u proteklih 25 godina, odnosno 25 turnira, nešto slično bilo je još samo jednom! Pokrovitelj turnira u Gabeli bila je Vlada H-N županije, a supokrovitelji Grad Čapljina i tvrtka Cemex.
D. Musa
Izjave trenera:
Zadovoljni Jakirević i Adanalić
Po završetku turnira treneri finalista – Zrinjskog i Gradine su kazali:
Sergej Jakirević, Zrinjski: „Mislim da su sve momčadi dale svoj maksimum u ovom trenutku. Iza nas je četiri tjedna pripreme koje su bile jako naporne moram priznati, ali evo završili smo turnir bez ozljeda, nismo primili gol, što me jako veseli, na kraju zabili četiri pogotka i zasluženo osvojili turnir. Nije bilo cilj – morao osvojiti turnir, mada sad nije bio cilj osvojiti turnir, međutim vesele neke stvari koje radimo insistiramo na njima. Na terenu koji je zahtjecan za igru uspjeli smo prezentirati bar nešto što trweniramo“,
Samir Adanalić, Gradina: „ Prije svega nama je bila čast što smo bili sudionici jednog ovakvog turnira kao što je Memorijal Andrije Ankovića. Prvi dan smo protiv GOŠK-a, odigrali jednu organiziranu utakmicu i zasluženo pobijedili. U finalu moja se ekipa malo i energetski potrošila, osjetio se zamor, ali bez obzira na to mi smo prvo poluvrijeme organizirano se suprotstavili jakoj ekipi Zrinjskog. Međutim, u drugom poluvremenu pad koncentracije, dvije individualne greške i zaslužena pobjeda Zrinjskog“. (dmu)
