Sportski i rukometni rivalitet utakmicu Prve rukometne lige Federacije BiH, južna skupina, učinio je pravim nere4tvanskih derbijem.

Bilo je borbeno, zanimljivo, a u završnici i uzbudljivo. Sam rezultat 27:24 (14:9) za domaće, stvar je sportskog prestiža, ali ono što je vidjela za predstave ovoga ranga relativno brojna publika budi nadu u povratak rukometne kvalitete na Neretvu. Podsjećamo, Čapljina se u natjecateljski pogon vratila nakon četverogodišnje stanke, a iz pepela se diže i Zrinjski. Mostarci su se prije dvije sezone, stropoštali iz gornjeg doma u Premijer ligi na začelje prvoligaške rukometne mape. Razmišljanja o budućnosti rukometa u nekadašnjem rukometnom bazenu podijelili smo s trenerima Draganom Sutonom (Čapljina) i Lazarom Ragužem (Zrinjski).

Evo što su kazali: „Ekipa što se kaže ima i glavu i rep, sad je samo raditi, raditi, raditi…, da ova mladost iziđe na veliku rukometnu scenu. Talenta je na pretek, ali još nedostaje mnogo toga kao primjerice, igra preko krila. Teško još oni mogu u djeliću sekunde odlučiti se na dodavanje na krilo, to samo pravi majstori mogu, međutim, napredak ohrabruje i za budućnost čapljinskog rukometa ne bi trebalo biti problema“, konstatirao je Suton, te dodao: „Igra ima nekog smisla, nije to natrčavanje i napucavanje, a mislim da će iz utakmice u utakmicu ići sve bolje i bolje. Mogu reći da sam zadovoljan obranom, ne samo protiv zrinjskog nego inače, ali na napadu još treba raditi, što je dijelom i stvar iskustva“, zaključio je Suton, dok Lazar Raguž na upit kako je stvarati potpuno novu ekipu kaže: „To je jako teško, posebice u situaciji kada se nema potpora većeg dijela zajednice, da ne kažem nešto drugo. Zaista teško. Ovo su momci koji su dugo zajedno, ali mladi. Njihov ulazak u utakmicu protiv Čapljine, pokazao je sve slabosti, ali ne u rukometnom znanju, nego u psihološkom momentu. Njihova psiha utječe na njihove predstave na terenu, pa smo prvi pogodak postigli tek u sedmoj minuti. Momci su puno kvalitetniji nego što je taj uvod pokazao, to je ono što u tekućoj sezoni moramo rješavati. Praktično počnemo igrati tek kada protivnik povede s ozbiljnom razlikom, a onda kada stignemo do egala opet padamo“, razlaže trener Raguž, te zaključujući podcrtava: „Imamo problema u igri koje očito moramo čim prije riješiti. Događa nam se da nakon utakmice priđu ljudi koji kažu – mi vas ne prepoznajemo, od prošlog puta. Nekad je to u dobrom, a nekada i lošem smislu. U svakom slučaju treba nam vremena, za sada ekipa ima dva lica“. Neutralnom promatraču nakon ogleda ostao je dojam da će se rukometna kvaliteta za godinu, dvije vratiti na Neretvu.

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2021/11/rukomet{/gallery}