Slikovito i tužno prvi je dojam kada se s prilaza ravanjskom naselju Trnčina iz smjera Hutova, pogledaju padine brda Bratogošac. Slikoviti su prije svega kameni zidovi, koje su nekada podizali donjohercegovački neimari, kako bi ogradili svoj posjed, a time smanjili potrebu čuvanja ovaca, rjeđe koza. Pogled na zidovima ispresijecane padine brda izaziva divljenje i poštovanje. Divljenje ako se ima na umu slika koja je ostala iza davnih neimara, a poštovanje jer je za sve to na strmini i na skromnoj hrani, trebalo pretvoriti u mrežu zidova. Naravno, nije se zidalo gotovim kamenom nego je najprije trebalo kamen vaditi, pa onda dopremati do međa, a zatim to vješto naslagati da bude čvrsto i trajno.

   Tugu izaziva opći dojam, jer su novije generacije učestalim paležom, tako ogolile brdo da na njemu nema ni drače. Ono malo zemlje što je bilo, kiše i vjetar su raznijele. U stvari da nije kamenih zidova za padinu bi se mislilo da je goli krš. Umjesto divljenja nekadašnjim zidarima čudili bi se kako padine jednog od brda uz Popovo polje, mogu biti tako kamenite. Razvoj događaja nije teško rekonstruirati. Očito je tlo nekada bilo obraslo kraškom travom i kržljavim grmovima. U ta vremena požari su bili nepoznanica, jer su ovce brstile svaku vlat trave i svaki list grma, pa se vatra nije imala čime ni zapaliti, a ni prenijeti. Kad je nestalo ovaca, a grmlje i trava poodrasli, uslijedio je kopernikovski obrat, vatra koju su iz tko zna kojih razloga zapalili nesavjesni pojedinci progutala je ne samo raslinje, nego i zemlju. U stvari jugozapadne padine Bratogošca ogoljene kakve su sada, mogle bi poslužiti učenicima za lekcije o nasilju koje čovjek radi nad prirodom.

   Valja reći da je Bratogošac u stvari gora, najveća uzvisina je Veliki vrh koji se uzdiže 868 metara iznad mora, drugi po visini je Govećak 611 metara itd.

Tekst i foto: D. Musa