Sa kašnjenjem od petnaestak dana počela je ovogodišnja sezona lubenica na čapljinskom području. Međutim, za razliku od prošle godine, na veletržnici u Tasovčićima, za sada, nema zastoja u prodaji. Jedan od proizvođača Drago Prce iz Opličića, lubenice je dopremio na kamionu i traktoru. S čovjekom koji dobro poznaje problematiku proizvodnje i plasmana, zapodjenuli smo razgovor upravo na te teme:

   „Lubenica je slabo rodila ove godine, eto nosi je dobra cijena u priliku, pa opet si na istom – manje posla iste pare. Kad sam počeo brati cijena je bila oko marku, pa je polako padala, sada je 40 do 50 feniga, ne bi rekao da će dalje padati. To je puno bolje nego lani, kada je na veletržnici zakrčilo već koncem šestog mjeseca“, kaže Drago, te na upit tko su kupci, nastavlja:

   „Kupci su od Gacka do Imotskog, Dalmatinci, pa iz Bosne, od Banjaluke do Orašja, zatim Koridor, sve se ovdje opskrbljuje i goni“.

   Drago je ove godine sadio oko 7.000 komada lubenica, za hercegovačke prilike to je značajna proizvodnja. Veliki su i troškovi.

   „Velika površina, velik ulog, sve veliko. Samo 7.000 KM plaćene su sadnice, plus folija, plus sistem, plus gorivo, oranje, frezanje, a svoje ruke ne računam.“

   Ulog je dakle, velik, zapitate li se nekada bi li bolje novce ostaviti sa strane, a ne upuštat se u rizik ulaganja u proizvodnju na otvorenom od par desetaka tisuća maraka.

   -Ne mislim na to, da na to mislim ne bi ništa radio. Nom stop radimo, ima nešto plastenika, krumpiru sadimo, nešto pipuna (bostana), svega podosta u priliku. Manje se danas radi, ima zemlje u ledini, što se tiče moje kuće, radili smo 50 duluma zemlje, sad se svelo na manje, dosta. Bilo bresaka pet šest stotina, pa vinograda dvije tisuće, pa ovoga onoga, radilo se nema tu šta“, pripovijeda Drago, pa na upit, je li zadovoljan sezonom ističe:

   „Zadovoljan sam ovom godinom. Imam sada paradajz u plasteniku, još ga nisam počeo brati, evo dospjela cijena do dvije marke, za kilo. To je pink rock ovi turski, ukusan, k’o nekad starinski paradajz što je sađen na terenu Dubrava i općine Čapljina.“

   Dragi u poslu prodaje pomažu unuci, jedan iz Čitluka, a drugi iz Metkovića, dok Drago sjedi pod platanom i sluša cvrkut ptica, unuci su uporni, nude prolaznika, roba je dobra i svježe ubrana, vidi se po izgledu, pa je nije potrebno puno ni hvaliti.

Tekst i foto: D. Musa