Robusni i beskompromisni stoper, po potrebi i napadač Ante Markota, koji je nastupao ne samo za čapljinske nego i dubrovačke klubove, svojedobno je bio na probi i u zagrebačkom Dinamu, ali ga je nostalgija brzo vratila doma, na opće iznenađenje vezan je za ženski nogomet. U dva navrata vodio je prvu ekipu ŽNK Neretve iz Metkovića, a sada je dio tima koji vodi ozbiljan razvojni projekt tog kluba. Susret i priča o nogometu, naravno započinje temama iz čapljinskih klubova, pa onda prelazimo preko „vlaškog endeka“ u susjedni Metković. U prošlosti za taj klub je nastupalo dosta Hercegovi, a na upit kakvo je sada stanje, Ante kaže:
„Što se tiče igračica s našega područja ŽNK Neretva gravitira prema zaleđu Hercegovine, što je prirodni bazen za cure koje žele igrati nogomet. Od Ljubuškog, Posušja sve do Mostara ima cura koje igraju za Neretvu. Recimo iz Čapljine u prvoj postavi su Sara Musulin, Antea Čuljak i Laura Sušak, a u mlađim kategorijama s područja Čapljine, dosta je igračica. Četiri, pet igračica je s područja Ljubuškog i Čitluka… ŽNK Neretva igra Prvu ligu, a kadetkinje i mlađe kadetkinje igraju također po čitavoj Hrvatskoj, od Osijeka, Zagreba, Rijeke do Splita. To je liga s dvanaest klubova, imaju kao i seniorke, svoje prvenstvo. Hrvatska sada kreće u projekt Lige početnica, koja će se igrati turnirski, curice koje su 2010, 2011, 2012, 2013. godište, turnirski nastupaju, primjerice jedan dan recimo igraju u Zadru, idući vikend je Split, Dubrovnik, Metković itd., osam ekipa s područja Zadarske, Splitske i Dubrovačko-neretvanske županije. Slobodan sam pozvati sve cure s područja Čapljine i okolice koje se žele baviti nogometom da se priključe i budu dio ŽNK Neretve. Pošto mi ovdje nemamo klubova, prirodni slijed je da idu dole“, kaže Markota, te na upit – kako je s dozvolama za prijelaz granice s obzirom na zabrane zbog korona virusa, nastavlja:
„Što se tiče seniorki, pošto igraju Prvu hrvatsku ligu, one su imale tretman kao i nogometaši, bez problema su prolazile granicu. Za to su dobile dozvole. Samo je bila zabrana mlađim uzrastima, kadetkinjama i mlađim, ali sada je dozvoljeno i njima trenirati“.
-Na osnovu ovoga što ste kazali, to je skup projekt, nije lako taj pogon ni voditi?
-Tu je sto cura, od djevojčica malih 2013-2014., pa do 30 godina, sto igračica! Sve moraju biti obučene, moraju imati opremu, moraju imati sve rekvizite, sve. Kad pođu na put moraju ručati, večerati, spavati, one idu na daleka putovanja. Kad kadetkinje i mlađe kadetkinje idu na put to je 40 – 50 osoba, na spavanju, ili u Zagrebu, ili u Čakovcu, ili u Brodu, ili Osijeku. To košta!
-Ide to?
-Ide, grad je stao iza projekta, plus nogometni savez i UEFA financiraju putovanja, ali trenere , opremu i sve ostalo, plaćaju klubovi. Ove zime trebalo je obući toliko cura od zimskih jakni, trenerki, dresova i svega, ali uprava na čelu sa Stankom Vidovićem je čvrsto odlučila sve napraviti kako treba. S predsjednikom Vidovićem koji je čovjek sporta, dugo je bio predsjednik rukometnih klubova u Metkovića, ide bez problema. Sreća je imati takvog čovjeka u klubu, koji ima podršku gradonačelnika. U ovim malim sredinama bez gradonačelnika, sport ne može.
-Vi ste se odlično snašli u tim vodama?
-Vidio sam da je riječ o ozbiljnom projektu. Predsjednik Vidović je čovjek od riječi. Kupio me rečenicom – ja pričam hrvatski! Dakle, ništa iza i izvan toga“, naglašava Markota, te još jednom poziva sve mlade dame koje vole nogomet, čak ni godine nisu bitne, da se priključe Neretvi iz Metkovića.
Primjer Neretve može poslužiti za ilustraciju – kuda ide ženski nogomet. Dakle, radi se sve ozbiljnije, klubovi su sve masovniji, ide se na razvoj ovoga među damama sve popularnijeg sporta
.{gallery}2021/3/antemarkota{/gallery}
Tekst i foto: D. Musa
