Puna tri mjeseca je prošlo od prekida natjecanja u Prvoj federalnoj nogometnoj ligi. Predstavnici HNK Čapljina su isticali da je trener Dragan Radović bio u stalnim kontaktima s igračima, te da se radilo na održanju tjelesne spreme. Kako je to izgledalo govori trener Radović:

   „Radili smo kao i svi ostali klubovi, imali smo zajedničku grupu na viberu, ja sam im slao program rada kojega su oni trebali odrađivati. Koliko su oni radili, mislim to je do njihovog profesionalizma i koliko oni žele sebe dići na veću razinu. Moje mišljenje da je to ipak individualni rad i po meni to nije u pravom smislu riječi, nogomet. Nogomet je kolektivni sport koji se igra s loptom, sve vrste takvih treninga padaju u vodu, bez grupnog treninga, bez taktičkih treninga, kolektivnih treninga, bez utakmica.

   -Gospodine Radoviću pretpostavljamo da vi kao bivši igrač i dugogodišnji trener, baš i niste sretni ovakvim razvojem događaja kada je riječ o Prvoj federalnoj ligi, odnosno završetku bez igre?

   -Sto posto da nisam sretan, jer to će najviše utjecati na igrače. Mi smo pripremni period odradili odigrali jednu prvenstvenu utakmicu i sad opet pauza, opet pripreme, do neke prvenstvene utakmice proći će šest, sedam mjeseci. To je to, što će po meni biti teško nadoknaditi.

   -Da se vratimo malo unazad u studenom je pravi ciklus jesenska polusezona, završena je proći će punih devet mjeseci da se neće igrati u pravom smislu riječi?

   -Upravo tako. Ja sam se zalagao da se liga podjeli na prvih osam i drugih osam i da se odigra bar po sedam utakmica. I to bi puno značilo za igrače.

   -Kolika će šteta po vašem mišljenju biti za igrače, a kolika za nogomet?

   -Sve ovo što se dogodilo velika je šteta, i za igrače i za nogomet. Mislim da je Savez trebao uraditi više, da je trebao pomoći klubovima i sad im mora pomoći. Evo čitam u Crnoj Gori Dejan Savićević, pomogao je klubove sve do treće lige! Ako mislimo da nam nogomet ide gore, da imamo klubove… Čiji su klubovi od Saveza, pa onda bi se Savez morao potruditi, pomoći više, ali i lokalne zajednice.

   -U kritičnim razmišljanjima ima oni koji tvrde da se ništa neće izgubi, ali i onih koji tvrde da idemo prema razini Luksemburga, San Marina, Lihtenštajna…

   -Ovim načinom sto posto idemo niže, ne mogu ja sada reći ka kojim zemljama, ali idemo niže. Ovako ne može se ići naprijed, bez infrastrukture, rada, bez pomoći. Gledamo sport u drugim državama, pa sport je ogledalo države, općine, županije…, mora se pomoći klubovima.

   -U okruženju svi igraju prvenstva, što kažete na tu činjenicu?

   -Nemam što komentirati. U Srbiji se primjerice može igrati s gledateljima, a kod nas ne može ni bez gledatelja. Iako po meni nogomet, bez gledatelja nije isti nogomet. Po meni nogomet se igra za gledatelje, nogomet bez gledatelja i s gledateljima nije isti sport.

   -Što i kako dalje, ostajete li u Čapljini?

   -Ja sam u kontaktu s čelnim ljudima kluba, ali i oni se još moraju usuglasiti što i kako s gradom, sponzorima. Ja sam za suradnju i rado bih ostao u Čapljini, jer to je jedna lijepa sredina za rad, dosta je mladih igrača koji se mogu nadograditi. Klub mora više akcenta staviti na rad s mladima. Srž problema je rad s mladima, treba završiti stadion u Tasovčićima, čime bi se stvorili uvjeti za rad. Po meni Čapljina i Trebinje su najljepši gradovi u Bosni i Hercegovini i samim time zaslužuju imati premijerligaše. Jasno ne odmah preko noći, već to postaviti kao cilj i prema tome raditi.

   Uglavnom, trener Dragan Radović smatra da bi unatoč svemu četrdesetak dana priprema bilo dovoljno za spremanje ekipe za narednu sezonu, bez obzira na (pre)dugu stanku.

D. Musa