Svakog petka na veletržnici u Tasovčićima svojevrsna je izložba različitih vrsta sireva. Jedan od onih koji ih dopremaju je i Milan Damjanac s područja nevesinjske općine. Milan njeguje ozbiljan pristup poslu registrirao se kao trgovac pojedinac za prodaju u Mostaru i Čapljini. Na tezgi nudi nekoliko vrsta sireva, a u ovo doba godine nađe se i suhog mesa, te domaćih krumpira, crvenog i bijelog luka, mrkve, heljde i raži. Nepravilni oblici i veličina jasno govore da je riječ o domaćoj proizvodnji. Sumirajući svoje iskustvo Damjanac, kaže:
„Na pijaci u Čapljini prodajem robu desetak godina, počeo sam s mliječnim proizvodima i krumpirima. Vremenom sam stekao povjerenje kupaca, koji petkom dođu kupe što im i koliko treba. Gledam cijene držati pod kontrolom, pa tako suho meso prodajem po prošlogodišnjoj cijeni, mada je sve poskupilo. Nastojim se uklopiti cijenom, dižem kada baš moram“, kaže Milan, te razlaže;
„Ima kupaca koji uz proizvode koje nudim traže i neku drugu robu što ja nastojim nabaviti. Tako sam se povezao s proizvođačem sira iz Livna i proizvođačem s Vlašića, pa u ponudi imam i te sireve. Ljudi koji se bave ovim poslom lako nađu zajednički jezik, tako radim i nemam problema s plasmanom. Sve što mušterije traže moraš imati. Ja ne volim kad mi se mušterija vrati, kad dođe mora da kupi“, naglašava Milan, te na upit koji mu sir najbolje ide nastavlja:
„Čapljinci najviše kupuju suhi ovčji sir s Morina i Zelegore, možda nešto više Morine, dok u Mostaru Zelengora bolje ide. To su dobri sirevi izjednačili su se i po kvalitetu i po cijeni, oba su po 20 KM kilogram. Imam još kajmak iz mješine, kajmak iz kace, mladi kajmak, slagana kora, pa maslo, mladi sir, kravlji sir od obranog kravljeg mlijeka „torotan“, masni kravlji sir i miješani ovčji/kravlji sir. Sve je domaće. Vodim računa o kvalitetu. Sira je ove godine manje zbog suše, pa tako ako je stočar lani imao pedeset mjehove, ove godine je upola manje, tako da će suhog ovčjeg sira nestati najdalje za mjesec dana, ali bit će svježeg kravljeg. Šta možemo kada su kakve okolnosti“, kaže Milan, koji priču nastavlja o krumpirima i njihovom urodu:
„Globala je suša bila, u Nevesinju je sušna godina bila. Ja nisam tu sušu previše osjetio, jer blizu mojih parcela imam vodu pa sam natapao, pa su kod mene i kvaliteta i urod bili jako dobri. Međutim, većina Nevesinjaca nema vodu pa je ostala kratkih rukava kad je povrće, a i ostalo u pitanju. Ja sam već prodao više od polovice uroda od oko 25 tona, ne dižem cijenu od početka do sada bio je 1,2 KM, uskoro će ga nestati“, kaže poduzetni Milan.
Zanimljivo, cijene sira na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima su najpostojanije od sve robe koja stiže, s raznih strana. Cijena se kreće se od 5 KM mladi sir iz Podveležja, pa do navedenih 20 KM suhi ovčji sir s Morina i Zelengore, te livanjski u kolutovima. Iz toga se može izvući zaključak da se tradicija korištenja sira u prehrani kod južnih Hercegovaca, održala, međutim nije i volja za držanjem stoke. U stvari već se osjeća pomanjkanje na tržištu, jer sireva nestane prije nego ovce krenu na planinsku ispašu.
Tekst i foto: D. Musa
{gallery}2021/12/sir{/gallery}