Pred ulazima u poslovnice banaka na čapljinskom području proteklih dana nije bilo gužvi koje su s obzirom na trotjednu izolaciju i prvu isplatu mirovina od proglašenja stanja nesreće, mogle očekivati. Kao po nekoj direktivi nisu umirovljenici nisu nahrupili pred ulaze banaka, tako da se stjecao dojam kao da su se nekom teledirigiranom transmisijom rasporedili po danima. Nije bilo ni velikog žamora, diskretno ozračje remetili su tek bučniji pojedinci i ništa drugo. Disciplinirano držali su distancu u redovima, a spremno su odgovarali na upite, evo nekih od jihovih razmišljanja čapljinskih umirovljenika na upit – kako provode vrijeme u izolaciji:
„U polje ne idem, u kući sam, nešto uradim oko kuće i to je sve. Meni je dobro samo da mogu otići negdje loviti ribu kraj vode, bilo bi k’o da nisam u zatvoru“, kaže Nedjeljko – Neđo Zvonić iz Gabele, bivši oružar NK GOŠK, koji izolaciju u šali naziva zatvorom.
„Ne znam što bi rekao, rat je bio, pa si sirenom bio upozoren, skloni se, kad prođe opasnost iziđi, a ovdje ne znam kako bi se ponašao. Sjedi gdje jesi, ako možeš prohodaj. Ne sastajem se ni s kim, dadnem kokama, zalijem povrće“, kaže Mijo Bule uz opasku „strpljen spašen“, a zatim dodaje:
„Ama, stručni ljudi kada kažu treba ih slušati, ali više pričaju političari, više njih vidim na televiziji, nego ove koje treba slušati. Ovo je vrijeme stručnjaka, njihovih pet minuta, slušam preporuke“.
Za Muriza Mešića dvojbi nema: „Mora se poštivati zakon i gotovo, što ćeš, malo je dosadno, ali druge nam nema. Živim na selu, imam dobro dvorište prošetam nekoliko puta dnevno i tako. Nitko ne dolazi, nitko, jedino kad šura natjera ovce upita – kako ste, i ništa više. Mislim da su mjere uvedene na vrijeme, treba ih poštivati, a ljudima bi preporučio da slušaju preporuke struke“.
„Čekam pola sata. Živim u kampu u Tasovčićima, svi poštuju mjere, ne izlaze, nema više zajedničkih kava, svatko u svojoj kućici“, kaže Franjo Subašić, koji građanima poručuje: „Treba biti doma, ne izlaziti na kave i na prijašnja druženja, poštivati mjere koje odredi struka, da ovo čim prije prođe“.
„Šta ćemo, što je Bog dao to će nam i biti“, kaže Pero Andrić, te na upit kako je podnosi izolaciju nastavlja: „Super, idealno, šta ćemo, kako svi takvo i mi. Kući sam, sad došao malo para da dignem, vala i ne izlazim iz kuće. Mačke imam dadnem njima i to je sve. Ništa drugo, brašna imam, hrane imam, ja i žena sami. U ‘Švici’ sam radio, tamo su mi djeca i tamo su slični propisi kao i ovdje, ako se ne poštuje kazne ogromne. Mnogo je tamo radnih mjesta izgubljeno…“, kaže Pero Andrić, te kao poruku žiteljima Čapljine nastavlja „Nek’ se pridržavaju mjera, kako je naređeno i sve će biti OK. Proće i ovo, i gore je bilo pa je prošlo“.
Uz umirovljenike pred ulazima u poslovnice banaka dežurali su volonteri Crvenog križa sa specifičnom zadaćom:
„Dijelimo maske penzionerima koji nemaju, koji ih zbog zabrane kretanja nisu mogli nabaviti. Ima takvih, evo za nešto više od satak vremena desetak sam ih podijelio“, kaže Petar Jović, volonter čapljinskog Crvenog križa.
{gallery}2020/PENZICIKORONA{/gallery}
D. Musa
