Pred stotinjak ljubitelja i radoznalih građana u dvorani kina Mogorjelo predstavljani su knjiga i nosač zvuka „Ganga s Izvora glas“. Čapljinska promocija ovog zanimljivog materijala o gangi ima i svoju simboliku – dvorana se nalazi tik uz Neretvu. Tako bi se moglo reći da se ganga vratila u svoje središte. Naime, kako je u svom izlaganju kazao urednik Jure Miloš, ganga se uz Imotsku krajinu i zapadnu Hercegovinu, pjevala preko Kupresa, sve do Bjelašnice, pa kroz istočnu Hercegovinu sve do Crne Gore, pa na jug Hutova i Neuma, te sve do Zažablja u metkovačkoj općini. Jasno, Miloš je i u knjizi, i u izlaganju za to ponudio i argumente, pa je tako otpalo svojevrsno „guranje“ gange pod navalom modernizma, a na uštrb tradicije, na usko područje Imotske krajine, Bekije (Grude), Belevardije (Široki Brijeg) i Nahije (Ljubuški).

   Dakle, ganga je napjev koji je odjekivao skoro cijelom zemljom hercega Stjepana osim dijelova koji su danas u Srbiji, odnosno Crnoj Gori. Gangu su pjevali svi – Hrvati, Muslimani (Bošnjaci) na Bjelašnici, slivu rijeke Rakitnice…, te Srbi u Istočnoj Hercegovini“. Miloš je u svom izlaganju ustvrdio da je u istočnim djelu prostiranja ganga izvođena uglavnom u osmercu, a u zapadnom, zanimljivo tzv. desetercu?! Cinici će vjerojatno reći da je ganga potisnuta, u nekim krajevima čak i zaboravljena, upravo što su je pjevala, sva tri naroda na području gdje se godinama traže razlike, a ne međusobne sličnosti.

   Predstavljanje je započelo obraćanjem domaćina Nikice Martinovića, predsjednika HKUD „Zora“ iz Struga i Gorice, koji je uz zahvalu za podršku onima koji su ih podržali od općine Čapljina, pa do pojedinaca. Martinović je izrazio zadovoljstvo što su uz nove spoznaje napjev naučili i neki mladi članovi društva. To su pokazale četiri učenice završnih razreda koje su u svom prvom nastupu uspješno otpjevale dva napjeva.

   Uz Juru Miloša o knjizi su govorili Marijana Bazina, asistentica na studiju glazbene umjetnosti Sveučilišta u Mostaru i Vedran Vidović, predsjednik Udruge hrvatskih kulturno umjetničkih društava u Bosni i Hercegovini. Bazina je uz ostalo, uz ostalo sa znanstvenog stajališta poručila onima koji je zovu deranjem da je „ganga skladno pjevanje“. Njezina vrijednost uz ostalo je njezina posebnost, nema notnih zapisa, pa se može učiti samo slušajući ili iz rijetke literature kao što je knjižica „Ganga s izvora glas“. Vedran Vidović je kroz simboliku Raniero Ranijera, odnosno nošenja svijeće od Jerusalima do Firence usporedio amaterizam Hrvata Bosne i Hercegovine koji čuva tradiciju i običaje, pa i napjeve kakav je ganga.

   Valja istaknuti da je program upotpunio i praktično, Jure Miloš sa gangašima iz grudske općine.

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2019/ganga64{/gallery}