Za razliku od većine Hercegovaca, stanovništvo općine Ravno, domicili, a dojam je još više iseljeni, ljubomorno čuvaju starine. Paze se stara kamena guvna, uz kuće, za stare alatke i namještaj uvijek ima mjesta. Primjer je utoliko zanimljiviji ako se ima na umu činjenica da su u zadnjem ratu gorjele kuće, a s njima i alatke i namještaj. Kad je u poraću krenula obnova, nije se pomišljalo na obnovu kuća ciglom ili blokovima, betonskim pločama i slično. Hoće li se Popovcima što je širi termin od Ravnjaci, ta ljubav uzvratiti, pokazat će vrijeme. Tek u Orahovu Dolu, seocetu na strmini uz prometnicu Zavala – Ravno, širine tri metra, koja u ljetnim mjesecima oživi, jer granični prijelaz Orahov Do – Slano, dobije status međunarodnog prijelaza za putnički promet, naišli smo na primjer obožavanja tradicije i kamena kao građevinskog materijala.

Božo Burum koji u Dubrovniku ima unosne poslove u turizmu, započeo je gradnju motela. Budući motel nalazi se dvjestotinjak metara od sela prema Zavali, a Božo reče da će biti gotov za pet, šest godina? Na upit zašto će tako dugo trajati gradnja, Božo pojašnjava:

„Brza gradnja i ova klasična, ne idu jedno s drugim. Kamen je tradicionalni materijal, pa se toga treba i držati. To nam je i u tradiciji, moj djed je bio poznati klesar“, s ponosom kaže Bože, pa na upit kako dovesti turiste uskim puteljkom, u pravu pustoš, nastavlja:

„Vjerujem u ovo mjesto i ruralni turizam, jer sve je više ljudi koji se žele izvući iz civilizacije malo na slobodu. Mjesto je blizu mora, blizu Dubrovnika. U Dubrovniku imam apartmane i znam što turisti žele“, kaže Božo u čije zaključke očito na osnovu iskustva, ne treba sumnjati.

Na započeti motel koji će kad bude završen imati dvanaest soba, smo zaboravili kad smo vidjeli obnovljene stare kuće Bože i njegovog brata Nikole Buruma i prave raritete u njima. Tu se može naći niz stvari za koje mlađi Hercegovci nikada nisu čuli, od konjske opreme, volovskog rala, pa do različitog starinskog posuđa.

„Sve je bilo porušeno, ali odlučili smo obnoviti. Zašto, zato što smo se tu rodili, tu su nam se rodili otac i djed. Djed je uložio puno truda dok je sve ovo napravio, od kamena! Ratno stradanje potaklo nas je na obnovu. Ovo su stvarala što se kaže, četiri koljena. Krenuli smo pomalo, najprije čistili smeće, pa onda polako obnavljali. Nismo još sve završili, ali nadamo se da hoćemo“, veli Nikola Burum, koji na upit – od kud stare stvari kad je sve gorjelo nastavlja:

„Tražimo, kupujemo, kad čujemo da negdje ima nešto odemo i pogledamo. Ako je stvar kao što je naša bila, kupimo i donesemo. Uz završetak obnove to nam je sada jedan od prioriteta“, kaže Nikola.

tekst i foto: Dušan Musa

Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:

Članak 14 – Autorska prava

   Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.

   Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu novitelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.

Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.

Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!

{gallery}2019/orahslike{/gallery}