Ponajbolju partiju u zadnje dvije godine u dresu GOŠK-a protiv tuzlanske Slobode, pružio je Mirsad Ramić. Bio je i dobio teški boj s visokim stoperima Slobode – Adžemom i Ignjatovićem, pa je na kraju je trener Tuzlaka Zlatan Nalić, posegnuo za Tonyem Livančićem, s klupe, ne bi li nekako zaustavio raspoloženog Ramića. Ako bi se pravili kronologija rasnih strijelaca poniklih u Jablanici, uz braću Halilhodžić i nekolicinu manje poznatih igrača, Ramić bi sigurno zauzeo visoko mjesto. Na utakmici protiv Slobode Ramić je demonstrirao kako rasni – klasični, napadači – centarfori, nisu prošlost ni u današnjem nogometu, ali ima tu jedno ali, o kojem Ramić kaže;
„Za napadača je bitna timska igra, ako iza tebe sve funkcionira kako treba, ako suigrači trče i bore se, onda obrane zaborave na tebe i možeš dati maksimum. Upravo tako smo odigrali protiv Slobode, timski, razvlačili smo njihovu zadnju liniju i ja sam dva puta pogodio mrežu. Ostao mi je dojam da je i treći pogodak potkraj utakmice, mogao biti priznat, ali ne žalim za tim, bitna su tri boda koja smo osvojili u bespoštednoj igri protiv vrlo dobrog protivnika. Sloboda me se dojmila visokim ritmom tijekom cijele utakmice, ali mi smo pogađali kad je trebalo. Ako smo na nekim ranijim utakmicama prošivali i nemoguće, ovoga puta smo bili smireni“, kaže prvi strijelac „Trojanaca“ iz Gabele, te na upit o opstanku kaže:
„Ako nastavimo igrati kao protiv Slobode, to će biti realnost. Uživao sam igrati na toj utakmici unatoč blatnjavom tereni i kiši koja je sipila, jer smo se svi angažirali. Zbog dva pogotka ja sam izbio u prvi plan, međutim i moji suigrači odreda dali su sve od sebe. Složio bih se s trenerom Slobode Nalićem, da bi naša međusobna utakmica mogla poslužiti za demonstraciju kako se treba igrati“, zadovoljno zaključuje Ramić, o čijoj dobroj formi moraju ozbiljno razmišljati treneri narednih protivnika u Premijer ligi.
Tekst: D. Musa
Foto: Milan Musulin
