Pero Obradović, jedan od posljednjih izdanaka nekada moćne čapljinske košarke: „Uživam sudeći dramatične utakmice“
Čapljinska košarka nije ni sjena nekadašnje moći. Međutim, na nedavno završenom europskom prvenstvu u sucu Peri Obradoviću imala je svoga predstavnika. Razgovor s ovim poznatim i priznatim košarkaškim sudcem, započeli smo osvrtom na prvenstvo i na njegov nastup.
„Za razliku od ranijih, zadnje europsko prvenstvo bilo je vrlo izjednačeno. Desetak ekipa je bilo približno iste kvalitete, pa su i utakmice bile prilično izjednačene, do zadnjeg trenutaka nije se znao pobjednik. Sudio sam šest utakmica, do četvrtfinala svako kolo. Na početku je bilo određeno 40 sudaca za Europsko prvenstvo, četiri skupine po deset sudaca u svakoj zemlji u kojoj se igrao prvi krug natjecanja, nakon toga je ostalo šesnaest najboljih sudaca, po ocjenama, na završnom turniru u Turskoj, u Istambulu. Ja sam bio među tih šesnaest sudaca koji su ostali do kraja Europskog prvenstva“, kaže zadovoljni Pero Obradović, a zatim na upit koji logično proizlazi iz konstatacije o izjednačenosti prvenstva – kako je suditi takve utakmice, nastavlja:
„Meni je lakše suditi neizvjesne, izjednačene utakmice, nego utakmice gdje jer razlika između dvije ekipe velika, jer onda si koncentriran, usredotočen, znaš što ti je posao, a jedini cilj je završiti utakmicu bez problema. Što se neizvjesnosti tiče, ja sam uživao.
-Od šest utakmica koje ste sudili, koja vam je bila najljepša, koja najteža?
-Sudio sam utakmicu Finska – Poljska, koja je s dva produžetka, proglašena najljepšom na prvenstvu, pred 15.000 gledatelja u Helsinkiju. Najteže utakmica bez sumnje, Litva – Grčka u osmini finala Europskog prvenstva.
-Zbog prgavosti Grka ili…?
-Ne samo što su prgavi, to su jake reprezentacije, sigurno su među četiri najjače europske košarkaške zemlje. Litva i Grčka, poznate su košarkaške zemlje, žive za košarku. Stvarno je bio gušt suditi tim ekipama. Nema tu opuštanja, živiš utakmicu dok traje.
-Kako je bilo suditi izjednačenu utakmicu pred 15.000 navijača, nije samo stres na igračima, nego se atmosfera mora prenijeti i na suce, kako oni to podnose, preznojavaju li se…?
-Pošto smo praćeni, imamo svu tehničku pomoć, izračunato je da sam na utakmici Finska – Poljska, izgubio 2.300 kalorija, onda možete misliti kako je. Pretrčao sam sedam kilometara, plus mentalna potrošnja tokom utakmice, međutim stvarno je bila uživancija.
-Sedam kilometara na košarkaškoj utakmici?
-Sedam, kilometara, ne bi rekao čovjek, ali kada se sve uzme dođe se do te brojke. Dionice se istrčavaju različitim ritmom, lagano, šprint…, nakupi se kilometara.
-Uz to što je nedavno europsko prvenstvo bilo izjednačeno, nama se čini da su se stvari u košarci totalno izmijenile, u finskoj zemlji snježnih sportova luduje 15.000 košarkaških navijača, zatim Latvija, Belgija…, zemlje kojih doskora nije bilo na košarkaškoj mapi, što se to događa s košarkom?
-To se čini ljudima koji ne poznaju dovoljno košarkaški sport. Kostur je ostao, velike košarkaške zemlje su tu – Španjolska, zemlje Balkana, pa zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, normalno svake godine iskoči neka ekipa koja nije baš u epicentru zbivanja. Zavisi od toga, koliko novaca uloži. Finci su krenuli vrlo jako, pošto sam bio tamo znam, napravili su ogroman kamp. Godišnje 5,5 milijuna eura ulažu samo u košarku, tako da njihov napredak nije nikakvo čudo. Evo recimo izbacili su sada igrača koji je budući Novicky, malog Markanena, koji je bio totalna nepoznanica prije Europskog prvenstva, a završio je među deset najboljih igrača. Posjeduju želju, volju, predispozicije imaju, još da imaju talenta kao ljudi s ovih prostora, gdje bi im bio kraj.
-U finalu Slovenija – Srbija, po vama jesu li to dvije najbolje reprezentacije, odnosno je li i netko drugi u tom krugu izjednačenih reprezentacija, mogao do finala?
-Slovenija je zasluženo osvojila prvenstvo, igrala je daleko najbolje i najkonstantnije tijekom cijelog prvenstva. Ekipa Srbije je bila praktično bez pet, šest svojih najboljih igrača i za mene je iznenađenje što je došla u finale. Moglo je i drugačije, tu su bile Litva, Grčka, Španjolska, koje su mogle također mogle doći do finala, međutim neke važne utakmice su malo slabije odigrale i to je to. Po meni Srbija je veliko iznenađenje. Slovenci su fantastično odigrali prvenstvo, Španjolska ima najjači roster.
Na kraju Pero Obradović priznaje da iz zemalja poput Bosne i Hercegovine, koje godinama nema na velikoj košarkaškoj mapi, kao sudac nije lako doći na europsko prvenstvo, a kamo li u njegovu završnicu. Međutim, primjer ovog suca kojega se može skoro svakodnevno vidjeti kako trči predgrađima Čapljine, pokazuje da se radom, trudom i jasno znanjem, može i to postići. Podsjećamo, košarkaške reprezentacije BiH nije bilo na europskom prvenstvu, kao ni na nekim prethodnim, ali su tu bili njezini predstavnici Pero Obradović iz Čapljine i Ademir Zurapović, sudac iz Tuzle.
D. Musa
