Osvojena ekipna i brojna pojedinačna državna prvenstva, reprezentativni nastupi, pa igranje u jakoj Prvoj hrvatskoj boćarskoj ligi, sve to je prošao Ante Juka – Biba, svakako jedan od najtrofejnijih bosanskohercegovačkih boćara. Boćanje nije tzv. veliki sport pa da bi izjave njegovih asova mamile čitalačku publiku, ali Ante Juka, trenutačno kapetan BK Čapljina, svakako ima što reći kako o boćanju tako i o sportu uopće. Ističe da je zadovoljan statusom i ozračjem u klubu:

   „Drugi smo nakon prvog dijela sezone, s izgledima da u nastavku osvojimo i naslov. Prošle jeseni uzeli smo i kup. Rezultatski dobro stojimo, nema trzavice, dobra smo klapa. Jako sam zadovoljan kako sam primljen. Najveći problem kako našeg kluba tako i boćanja u BiH je nedostatak mladih igrača. Ne znam sam kako ih privući, ali bez mladih boćanje će teško opstati. Savjetujem da uprava kluba pokuša privući nekolicinu mladih igrača, inače ćemo u dogledno vrijeme zapasti u teškoće oko sastava.

   -Vi ste iz Čitluka, kad ste počinjali boćalo se na svakom koraku, što se u međuvremenu promijenilo?

   -Promijenilo se puno, mi smo igrali baš iz ljubavi, danas je mladog čovjeka teško privući u boćanje, idu u neke njima zanimljivije sportove. Danas se u Čitluku boća samo na onaj da tako kažem seoski način, dok natjecateljskog boćanja nema. Bila su tri kluba, svi su se ugasili. Nakon toga ja sam prešao u Ljubuški, zatim sam četiri sezone igrao u Metkoviću, a sada sam ovdje u Čapljini. Osobno sam zadovoljan, ali perspektiva boćanja nije svijetla ako se nešto uskoro ne promjeni.

   -Upućeni ste u prilike u hrvatskom boćanju, kako je kod njih stanje, ima li mladih?

   -Oni imaju puno manje problema nego mi ovdje. Jedan Metković, grad, ima više klubova nago cijela BiH, što u prvoj, drugoj, trećoj ligi! Nije kod njih kao nekada, ali mladih ipak ima, kod nas ih je kako stvari trenutačno stoje, nemoguće privući.

   -Bili ste reprezentativac, nastupali na svjetskim i europskim prvenstvima, gdje smo sada u tim razmjerima?

   -Već sam rekao zadnjih godina boćanje u BiH je u opadanju. Prije pet, šest godina bili smo među šest, sedam reprezentacija u svijetu, skoro sa svakog velikog natjecanja vraćali se s medaljama, sad smo dobro, dobro, pali. Uspjeh postalo i otići na ta velika natjecanja. Po meni osnovni razlog pada je nedostatak mladih igrača, nema poleta, nema prave konkurencije, a bez jake konkurencije nema uspjeha“, tvrdi Juka te na upit što bi poručio mladima, nastavlja:

   „Boćanje je fin sport, fina zabava, ja bih mlade posebice one koji su počeli u nekim drugim sportovima, pa zbog školskih i drugih obveza kane prekinuti da dođu u boćanje, čije finese mogu savladati za sezonu dvije, a onda zavisno od želja kroz klubove i reprezentaciju mogu obići svijet, kao i u drugim sportovima. U boćanju nije kao u većini drugih sportova, ima prostora za mlade igrače. U početku igra dvojku, trojku, discipline u kojima može odmah dobiti priliku, a kasnije zavisno od želje i upornosti može ići dalje. Ja sam počeo igrati trojke, pa dođeš na par, kasnije pojedinca, ako napreduješ možeš igrati što hoćeš. Dakle, u boćanju si odmah u pogonu sazrijevaš i napreduješ kroz igru“.

   Dakle, u boćanju praktično klupe za rezerve nema desetak igrača uvijek ima priliku odigrati neku od šest disciplina, kroz ukupno dvanaest partije u jednoj utakmici. Osnovni moto uz igru su zabava i druženje, a najupornijima su otvorena vrata hrvatske i drugih jakih liga u kojima se može i solidno zaraditi.

Tekst i foto: D. Musa