Ono što su u Bosni gljive u Hercegovini su kuke. Riječ je o samonikloj biljci iz porodice bljuštovki, čiji su izdanci jestivi, a plodovi vrlo otrovni. Kuke se beru u razdoblju od polovice drugog pa do početka petog mjeseca. Cijenjene su zbog svojih jestivih, mekanih i sočnih izdanaka. Uz kuke beru se i nešto rjeđe šparoge. Ljubitelji tih diuretika, jedva su dočekali prestanak padalina da krenu na posao. Omiljeno mjesto berača u čapljinskoj općini, je Park prirode Hutovo blato, gdje se nerijetko mogu sresti i berači „iz Neretve“, Metkovića i okolnih mjesta. Ovoga puta „u poslu“ smo zatekli Zdravka Dodiga iz Višića, koji ne gubi vrijeme, nego bere i kuke i šparoge:
„Nisu baš najbolje, malo su tanje nego što su trebale biti, nije vrijeme dozvoljavalo da budu kakve bi trebale, tanke su. Berem i šparoge, one su cjenjenije, narod kaže da su zdravije“, objašnjava Zdravko koji na upit što se sprema od šparoga koje Hercegovci ipak rjeđe beru, kaže:
„Najviše se spremaju na salatu, miješaju se s jajima, mogu se prokuhati, mogu se i same jesti, tko voli, zdrave su, to znamo i zbog toga su i tražene. Kroz grlo prolaze, a osjeti se njihov žar, odmah“, naglašava Zdravko, pa na opasku da divlje šparoge imaju bodlje, nastavlja:
„To se ljudima samo čini, ovaj dio gdje je iglica, taj je i najbolji. Uostalom da ne bodu, beru se mlade. Dobro se prokuhaju, a mogu se baciti na tavu, s jajima, može i salata, na više načina, u svaku hranu se ona može ubaciti. Djeca i ne vole baš to, jer ih žari, a mi koji znamo šta je, nama je to normalno“.
Što se tiče kuka i njihovog spremanja Zdravko je i u taj posao, dobro upućen:
„Najviše se sprema salata, najprije se prokuhaju dobro, neki ne kuhaju nego odmah bace na tavu, ali ja bih preporučio svakome da se prokuhaju, i kuke i šparoge, sve ostalo može se onda raditi. Operu se one svakako i prije upotrebe, ali prokuhane su pogodnije, a i čistije za spremanje“, kaže Zdravko, a onda vraćajući se na sezonu pojašnjava:
„Sunce njih izvlači, dok god je bila ova kiša i led, snijeg je kasno došao prvog trećeg, ubio ih je, jednostavno je ubio i kuke i šparoge. Mogu se još jedno deset, petnaest dana brati i to je kraj. Tanke kuke, slaba sezona“, zaključuje Zdravko koji povremeno bere i za prodaju.
Trenutačna cijena na veletržnici u Tasovčićima je marku za vezicu, težine 200 do 250 grama, dok je u Metkoviću vezica 10 kuna, odnosno 2,5 marke. Zdravko smatra da je cijena u Metkoviću, oko deset maraka za kilogram, prihvatljiva, dok se za cijenu u Čapljini, kuke ne isplati brati.
„Trebate vidjeti kuda se sve berači provlače, a tek zmije, sada ih ima posvuda“, naglašava Zdravko koji je u berbu krenuo naoružan ovećim štapom.
Kuke i šparoge nekada su se smatrale sirotinjskom hranom, međutim vremena se mijenjaju, pa su njihova kvaliteta i nutritivne vrijednosti promovirali ih u istinske delicije. Inače, nutricionisti zaslužni za promociju kuka, u ishrani preporučuju dva osnovna pravila – jesti u skladu s godišnjim dobima, što primjerice znači ljeti jesti paradajz, a zimi kupus i slično, te jesti hranu podneblja u kojem živimo. Jasno na prijelazu iz hladnijeg u topliji dio godine, kuke su hrana koja se preporuča, zbog čišćenja organizma i drugih korisnih svojstava.
Tekst i foto: D. Musa
