Nije ni Arhimed, ni Tesla, ni Edison, ni Bel, on je Nedjeljko Neđo Zvonić, smozatajni oružar GOŠK-a čiji je jednostavni izum preko noći postao nadaleko poznat. Istina njegovo ime se nije spominjalo, ali jeste izum kojeg je iz nužde konstruirao! Na oko ništa posebno, teški valjak prikačen za golf „keca“, kako tepaju popularnoj ‘jedinici’ i udri u ravnanje, kopačkama izrovanog terena. Bio je Neđo ove godine na velikim kušnjama, jer od debelih južina mekani teren, nogometaši su propisno „prekopali“, a slijedio je finalni dan. Znajući kakav posao ga čeka Neđo je krenuo u ravnanje odmah poslije sudačkog zvižduka. Zabrundao je „kec“, a Neđo volanom zauzet, vozilo je poskakivalo po iskopanim busenima trave, nije mario za svijet oko sebe, dok su novinari uzimali izjave.

   Jedan od predstavnika GOŠK-a koji su davali izjave novinarima, naprosto je zavapio „zašto nije malo sačekao, još će ga netko i uslikati.“ Nije trebao dva puta reći, već oko sedam sati mediji u regiji prenijeli su sliku s GOŠK-og stadiona, koju je do jutra mogao pogledati bezmalo cijeli svijet. Ravnao je Neđo i ranijih godina istim strojem, teren poslije prvog turnirskog dana, što su samo rijetki predstavnici „sedme sile“ registrirali, međutim ove godine GOŠK je preselio u nove svlačionice, ispod tribina, pa scena nije mogla ostati masovno nezamijećena.

   Dok je Neđo obavljao svoju odgovornu zadaću, kolege su krišom slikale, a onda putem portala proslijedile u „svijet bijeli“. Nisu zaostajali ni ostali mediji, ‘Večernjak’ je još prošle godine pisao o Neđinom „izumu“, međutim ovoga puta je to bila sinkronizirana „vatra“, više medija je prenijelo sliku i tako je narasla popularnost „Neđinog stroja“.

   „Neka su slikali, nije to nikakva sramota, snalazimo se kako znamo i umijemo“, veli nam Neđo te smijući se dodaje da mu „slava nije udarila u glavu“, pa nastavlja:

   “Vidite, ja nemam vremena za ravnanje terena valjkom, mrak padne za petnaestak minuta, a po mraku se ne vidi uraditi kako treba, džaba ti svjetlo. Neki taj posao rade traktorima, prikače valjak i vuci, ali naš je teren premekan, pa bi se točkovi traktora upadali u teren. Isto tako ne dolazi u obzir reno ‘četvorka’ jer ima uske točkove, koji također upadaju i paraju teren. Onda sam ja došao na ideju da bi golf bio dobar i zaista je dobar. Na brzinu se poravna teren, ako vrijeme dopušta ujutro malo ponovi i to je to. Tako se to radi, neki kažem, rade traktorom, ali to na našem terenu ne dolazi u obzir”, naglašava Neđo, te podcrtava:

   „To je GOŠK, da se ne snalazimo, ne bi bilo ni GOŠK-a, ni Premijer lige. Baš neka je svijet vidio kako mi to radimo, kolika je odanost GOŠK-u. Vidite noć između dva turnirska dana nad Gabelom je bio prolom oblaka, da odmah nisam dobro uvaljao teren, ništa od drugog turnirskog dana, ovako sve je prošlo u najboljem redu, čak su sutradan Hajduk i Zrinjski odigrali najbolju utakmicu na turniru u zadnjih desetak godina“. Veli zadovoljni Neđo.

   Svi koji znaju kako funkcionira GOŠK, koliko je ljubavi prema klubu samih Gabeljana, u zadnjih godinu dvije i njihovih susjeda iz Gabela Polja, o premijer ligi se ne bi ni pomišljalo, kamo li govorilo, a tek igralo. Upravo je u „kecu“ tajna uspjeha lavova iz Gabele. U svježem sjećanju nam je ljetošnja slika s manifestacije „Jer Gabela gdje je prije bila“, čim se u predvečerje pojavio preplanuli Nikica Pehar, predsjednik Upravnog odbora GOŠK-a, uslijedila su pitanja poznanika – gdje si to bio na moru?

   „Ma, nisam bio na moru, cijeli dan meli smo i čistili tribine“, uslijedio je odgovor na koji su se radoznalci osmjehnuli, na što je uslijedila primjedba očito je nedovoljno obaviještenog – gdje ti je predsjednik kluba što nije platio? Uslijedio je iskren, lakonski odgovor:

   „I on je meo s nama!“

   To je to, GOŠK iz Gabele, mjesta koje trenutačno ima nepunih tisuću stanovnika, ali i Premijer ligi BiH!

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2018/2018goskgolf{/gallery}