Neće biti nimalo drago sve brojnijim poklonicima uspona na ljubušku goru Vrlosinj, najistočniji dio biokovskom masiva, koji se spušta u zapadne dijelove Ljubuškog polja. Elem, stigla cesta na Vrlosinj, a cestu je narodski kazano udario Schengen. Naime, najave da će se i Hrvatska u dogledno vrijeme priključiti Scengenskom sporazumu kao potrebu zbog zaštite granica Europske unije očito nametnu i gradnju cesta ‘po šumama i gorama’. Koliko smo uočili cesta probijena od raštrkanih vrgoračkih naselja između pravih planinskih visova viših od tisuću metara, stigla je do na domak Vrlosinja. Kojih pedesetak metara od granične međe koju na samom prijevoju označavaju ostaci osmanske karaule, zatekli smo Damira Tolja iz Grede, kojeg poznanici zbog njegovih vještina u prirodi zovu Zagorom, po junaku iz ‘crtaća’. Damir je založio vatru postavio gradele i ljubazno nas pozvao da mu se pridružimo. Kako se to u Bosni nekada govorilo – nismo bili zato, ali sramota je i odbiti, pa smo mu se poslije ne baš uvjerljivog nećkanja priključili.

   U pravoj gorskoj idili mir su remetila samo zvona krda krava u podnožju uzvisine. Od Damira smo doznali da je krdo vlasništvo jednog vrgoračkog stočara. Pase kud ga volja ne obraćajući pažnju na granične međe i tako cijele godine. Onaj tko kupi meso od tih goveda pravi je sretnik, jer riječ je o krdu koje pase samo brdsku travu koja ne zna za onečišćenja. Ukupni dojam pohoda na Vrlosinj upotpunjuje pogled na planine sjeverozapada Hercegovine, Čvrsnicu i Vran, na obje na vrhovima ima snijega,a još ga više ima na nepoznatom brdu u smjeru Ljubuše, vjerojatno iznad Kupresa.

   Sretna okolnost za ljubitelje uspona na Vrlosinj je činjenica što tzv. Popov put koji povezuje Jabuku i Mijace s Kaščem mjestom na južnoj strani gorskoj prijevoja, sa sjeverne strane od Grede i Jabuke ide isključivo prostorom Hercegovine, tako da se mogu bezbrižno penjati. Nismo baš stručnjaci za granicu, ali ostaje dojam da je probijeni put u smjeru juga dijelom nagazio hercegovačku zemlju. No, to još treba provjeriti u katastru Ljubuškog.

   U cijeloj priči zanimljiv je još jedan podatak tim potezom još 1718. godine, iscrtana granica jedna je od najstarijih u Europi. Ma što Hrvati s jedne i druge strane granice, mislili koliko znamo starija od ove granične međe udarene Požarevačkim mirom između Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Venecije, samo je granica između Španjolske i Portugala na Iberijskom poluotoku! Mir u Požarevcu, današnja Srbija, je sklopljen 21. srpnja već spomenute 1718. godine, nakon Drugog morjejskog rata 1714-1718 i austro-turskog rata 1716-1718. godine. Austrija se u rat uključila na strani Venecije i na kraju rata koji je uglavnom bio neuspješan za Osmansko carstvo iscrtana je granica koja se nakon razdoblja austrougarske vladavine nad Bosnom i Hercegovinom, te dvije Jugoslavije, iznova ojačava.

Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2021/10/sengen{/gallery}