Nakon što su Hercegovci gotovo pola godine jeli skoro isključivo uvozne, uglavnom njemačke krumpire, ovdašnji povrtlari krenuli su s izvozom toga povrća. Jedna od tvrtki angažiranih u tom poslu je čapljinski „Voće Gold“. Krešo Menalo, voditelj nabave ove tvrtke, o otkupu i izvozu ranih krumpira kaže:

    „S otkupom smo počeli 15. svibnja s pojavom veće količine mladog krumpira za domaće tržište, a u izvoz smo krenuli 4. lipnja, s prvim tegljačem. Trenutno izvozimo za Hrvatsku prvenstveno za „Konzum“, a ukoliko se pokaže interes i od drugih lanaca voljni smo prihvatiti suradnju“, kaže voditelj prodaje ove čapljinske tvrtke, te pojašnjava otkupnu proceduru:

    „Proizvođači dobiju našu ambalažu, kartonsku, koju dakle, mi osiguravamo. U toj ambalaži dovoze robu u otkupni centar, u Tasovčićima, u Čapljini. Roba se paletizira u krugu firma, nakon čega se stavlja u komore na temperaturu koja je određena za mladi krumpir, a to je nekih 10 do 12 stupnjeva. Kad se postigne ta temperatura tek je onda krumpir spreman za utovar i upućuje se prema destinacijama iz kojih je naručen. Od prilike proces hlađenja traje 24 sata, odnosno što danas otkupimo sutra je spremno za otpremu.“

    -Kakvi su dalji planovi, prema onom što je sigurno?

    -Prvi tjedan imamo ugovorenu isporuku pet tegljača, odnosno stotinjak tona, za spomenuti lanac u Hrvatskoj. Prema našim očekivanjima izvoz će se nastaviti i u idućem tjednu.

    -Postoje li neki posebni uvjeti koje proizvođač mora ispunjavati da bi se pristupilo otkupu?

   -Prvo proizvođač treba biti registriran u registru poljoprivrednih gospodarstava, da ima fito broj koji se traži za krumpir, zbog sljedivosti i monitoringa koji se provodi već više godina. Do sada nismo imali problema, sve analize dale su negativne rezultate, što je za svaku pohvalu“.

   -Dakle, ne može proizvođač doći jednostavno na vrata reći – ja imam krumpira, kada ih mogu dovesti?

   -Ne može, proizvođači moraju biti registrirani i moraju imati fito broj, zbog sljedivosti, da bi se u slučaj nekih problema – bakterioza ili nekih virusnih bolesti, moglo ući u trag uzročniku. Upravo zbog toga se i radi monitoring, za što su članovi zadruge „Plodovi zemlje“ iz Ljubuškog, instituti u Mostaru i Sarajevu i druge prateće institucije, uložile dosta truda, kako bi se riješio problem izvoza krumpira.“

   -Isplata, novca odmah ili naknadno?

   -U zadnje dvije godine isplata ide četrdeset dana od dana kada se roba otkupi, kada se izda blok. Nekima bude dan, dva prije, nekima dan, dva poslije, ali nastojimo ispoštovati dogovoreno, kako prema dobavljačima, tako i prema našim kupcima.“

   -Na kraju, k vama se slijevaju informacije, kakva je sezona, ima li uroda?

   -S obzirom na godinu kakva je bila od početka sadnje od kraj siječnja, pa veljaču, uvjete koji bili nepovoljni za sadnju, mislim da će godina biti zadovoljavajuća što se tiče prinosa, a i otkupnih cijena. Rekordna sigurno neće biti, ali mogla bi biti više nego solidna.

   U ukupnoj bilanci bh. agrara stavka izvoza ranih krumpira iz Hercegovine, neće biti posebno uočljiva, međutim značajna je s više aspekata. Prvo, ona predstavlja povratak južno-hercegovačkih povrtlara na tradicionalna tržišta Hrvatske i Slovenije. Drugo, proizvođači moraju ispuniti određene uvijete, u prvom redu sljedivost proizvodnje od kupovine sjemena i oranja, do zaštite i pakiranja, trebaju biti registrirani…, što zahtjeva novi pristup. Za sada te uvjete ispunjava veći broj proizvođača iz ljubuške općine, pa je za očekivati da bi iznadprosječna sezona, mogla potaknuti i druge na rješavanje problema koji jamče izvoz.

D. Musa