Nakon kraćeg zatišja dok je bio u Dinamu, Višićanin Luka Menalo ponovo blista, ali ovoga puta u ljubljanskoj Olimpiji. U zadnja četiri kola tri puta je bio u momčadi kola, u dvanaest kola postigao je pet pogodaka, plus dva u europskim utakmicama. Slučajni susret na ulicama Čapljine i naravno kreće priča o čemu bi drugom, nego o nogometu. Na upit o dojmovima iz Slovenije, kreće Lukina priča:
„Za sada je stvarno dobro, mislim da mogu biti zadovoljan kako mojim osobnim uspjehom tako i rezultatima kluba. Sad smo igrali najveći slovenski derbi s Mariborom, tu smo kiksali, imali smo do 93-te minute bod koji bi nam bio jako dobar, jer sad gostujemo u Kranju, pa igramo dvije domaće utakmice, na našu žalost primili smo dva pogotka u sudačkoj nadoknadi i izgubili. Nakon 12. kola dijelimo prvo mjesto s Mariborom, pa ćemo vidjeti što dalje“,kaže Luka te nastavlja s opisom slovenske lige:
„Lige je izjednačena, neizvjesna, kvalitetom odskaču Olimpija i Maribor, ali Aluminij je ove sezone iznenađujuće dobar, prošle sezone su isto tako dobro krenuli, ali su pali, ove godine se dobro drže. Tu su još Mura, Domžale, koje je ušlo katastrofalno u sezonu, ali je to jedna kvalitetna momčad, Mura, isto tako dobra, Celje isto, stvarno jedna izjednačena i kvalitetna liga.
-Kad bi povukli paralelu između liga u kojima ste igrali – naše – bosanskohercegovačke, pa hrvatske i sad slovenska liga u kojoj blistate, što biste izdvojili?
-Prvo, nogometno najkvalitetnija liga je hrvatska, pa slovenska, a tek onda naša, bosanskohercegovačka, ali nisu to sad neke velike razlike. Razlike su već kada gledate te utakmice, primjerice u Sloveniji, svako kolo tri televizije prenose, nacionalna televizije i dvije privatne, utakmice se prenose HD kamerama, noćni su termini većinom, osjećate se stvarno kao igrač, imate osjećaj da igrate utakmice za neko veliko natjecanje, Ligu prvaka. Kod nas u BiH je na nižem nivou, kad gledate utakmice na bh. televiziji, to nije na potrebnoj razini. Sad sam gledao utakmicu Zrinjski – Široki Brijeg, imate osjećaj da se radi o snimci utakmice iz devedesetih godina. Zapravo u kvaliteti nogometa nije velika razlika. U Sloveniji je sigurno prednost što sve ekipe igraju, što nema puno nabijanja, što su svi opušteni, igraju bez pritiska, dok je u BiH ipak malo drugačije, znamo kako je u klubovima Sarajevu, Želji Zrinjskom…, ipak je tu velik pritisak navijača. Slovenska liga je drugačija nema pritiska, pa je lakše igrati, drukčije je totalno od bosanskohercegovačke lige.
-Dakle, u Sloveniji nije smak svijeta, ako se izgubi, a u BiH, treneri podnose ostavke i kada pobjede?
-Da, u nas se zna dogoditi da treneri odlaze ako im je ekipa i na prvom mjestu, dok su u Sloveniji stvari drugačije, porazi se ne shvaćaju tragično, možda u Olimpiji donekle i jesu, jer je to jedan od dva najveća kluba u Sloveniji, ali u drugim klubovima to nije slučaj. Bože moj, utakmica se izgubila, sutra se čeka nova i tako se ide iz dana u dan.
-Ovdje izgleda samo vaši Višići prate Sloveniju, grade reflektore, što kažete na to?
-Jako mi je drago da se malo ulaže u nogomet, drago mi je da u Višićima ima puno djece koja treniraju, da ih vode ljudi možda, sa stručnijim pristupom nego što je to bilo prije. To je sigurno jedna dobra podloga, drago mi je to vidjeti, imaju dobar plan za napredak.
-Ima li nostalgije za Dinamom, izgleda da je najlošije sjediti na klupi?
-Baš tako, svi imamo neke želje, ali realnost je drukčija. U Dinamu nisam dobio šansu kakvu sam očekivao ili možda kad sam dobio priliku nisam je iskoristio na način kakav sam trebao, ali Bože moj ja ne žalim ni za čim, sad mi je u Olimpiji stvarno dobro, zadovoljan sam otvorili su mi se neki drugi putovi, tako zna što može biti i što će biti. Baš neki dan su me pitali – što planiram, rekao sam da više ništa ne planiram, jer što sam god planirao drukčije je krenulo, pa tako ni planovi nemaju smisla
Uglavnom, očito je da je Luka Menalo u Ljubljani pronašao sebe i u nogometnom i u životnom smislu, kad može kaže, skokne do Čapljine i rodnih Višića, a onda nazad u Ljubljanu u kojoj se brzo aklimatizirao.
{gallery}2019/luka_menalo{/gallery}
Tekst i foto: D. Musa
