Na spomen lovora prva asocijacija je grmoliki zimzelen, međutim da tomu ne mora biti tako uvjerili smo se na poluotoku Klek, u neumskom zaljevu, gdje je prava atrakcija drvo lovora visoko petnaestak metara. U literaturi smo našli dva podatka o visini stabljike lovora (lat. Laurus nobilis), prema jednom navodu može narasti do osam metara, a prema drugom do 18 metara, što će reći da je neumski primjerak koji god podatak uzeli pravi orjaš, a time i rijetkost. Drvo nam je pokazao Ilija Krmek, u blizini čijeg maslinika se nalazi. Iako je uočljivo da vlasnik zadnjih godina ne potkresuje mlade izdanke lovor djeluje impresivno i koliko smo vidjeli najviše je drvo na sjevernoj strani poluotoka.
Lovor s Kleka budi asocijacije o slavi te biljke kroz prošlost. Danas se listovi lovora koriste kao začin i lijek, te zaštita od moljaca. Iz njih se destilacijom dobiva eterično ulje koje je također ljekovito, a ljekoviti su i plodovi, male crne bobice. Zanimljiv je svakako podatak da se lovorov list jelima ne dodaje samo zbog ugodna mirisa, nego i zbog probave. Lovor se uzgaja u zemljama Mediterana – Italiji, Španjolskoj, Francuskoj… naravno koristi se u industrijske svrhe. Zanimljivo i kod nas se javljaju prvi glasovi za zasnivanja nasada ove ljekovite i korisne biljke, ali sve je još uvijek u sferi teorije.
U svakom slučaju sve navedeno je ništa prema nekadašnjoj slavi ove biljke koju su u Staroj Grčkoj smatrala svetim drvom – drvom boga Apolona! Bog Apolon je pak, bio zaštitnik muške ljepote, medicine… Slava se prenijela i na stari Rim čije su vojskovođe kada bi se vraćali s ratnih pohoda, u grad ulazile ovjenčane lovorovim vijencem. U Staroj Grčkoj i Rimu, lovorovim vijencem ukrašavala su se i glava pobjednika na sportskim igrama itd. Primjerice otud asocijacija „spava na lovorikama“, odnosno staroj slavi i slično.
Bilo kako bilo neumski lovor je svijet za sebe, izrastao u kršu, kao primjer otpornosti i upornosti s obzirom na zaista škrtu zemlju na Kleku.
Tekst i foto: D. Musa
