13. srpnja 1993. najtužniji dan Domovinskog rata u Čapljini
Na Gradini poviše Bobanovog Sela, tromeđi Čapljine, Stoca i Mostara, obilježena je 30. godišnjica stradanja 24 pripadnika HVO-a. Misu zadušnicu uz koncelebraciju 11 svećenika predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Vijence, podno križa položila su izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Grada Čapljine, HNS i Oružanih snaga BiH.
Klapa Trebižat, u kojoj pjevaju bivši i pripadnici HVO-a koji su toga dana bili uz pale suborce, otpjevala je svojim suborcima u spomen prigodnu pjesmu Ratnici svjetla. Stihovi „ kada vidiš kamen na kojemu piše, da je ratnik pao i nema ga više, nemoj samo proći koda ne postoji, tu su hrabro pali prijatelji moji…“ posebno emotivno zvuče na svetim, krvlju natopljenim, mjestima kao što je Gradina.
Utorak 13. srpnja 1993. bio je najkrvaviji dan Domovinskog rata u Čapljini. U napadu Armije poginula su 24 pripadnika HVO-a. Toga dana život za Domovinu položili su Goran Rebac, Vedran Đoković, Lenko Bule, Josip Bule, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoja Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Ivan Šimović, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Slavko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branko Grgić.