Pozna jesen s obilnim kišama kakve su u Hercegovini uglavnom bile do priča o globalnom zagrijavanju, bila je predmetom i pjesničkih nadahnuća.

Doista ova jesen podsjeća na sedamdesete prošlog stoljeća, padaju kiše pada i lišće, a to padanje lišća znači i pune ruke posla za čapljinske komunalce koji ovih dana s njim vode pravu bitku. Tek što pokupe s jednog na drugi kraj grada, mogli bi krenuti iznova. Poznu jesen s puno lišća oslikava Jure Šego jedan od vrijednih šminkera čapljinskih zelenih površina, ulica i trgova, grada kojeg zovu „Cvijet Hercegovine”:

{mp3}juresego{/mp3}

Nije je bilo – klasične hercegovačke jeseni, ako sjećanje ne vara dvadesetak godina. Kiša, južine, teški oblaci, pa malo sunca, klasična hercegovačka jesen iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20-og stoljeća. Između dva pljuska, stariji bi u ta vremena znali filozofski prozboriti – duvanska jesen! A to ‘duvanska jesen’ podrazumijevalo je ugodu za spremanje duhana za „vagu“. Tko je imao dobre kuće nije strepio od njezinih čari, tko nije – imao je problema sa zaštitom duhana od vlage. Mlađi bi se dali u prebiranje stihova naučenih u školi, Vojislava Ilića, srbijanskog pjesnika kratkog života iz druge polovice 19-og stoljeća. Pjevao je Ilić lirski o jeseni – Raskaljani puti, kišoviti dani, lišće vene, žuti, na okisloj grani. Odbjegle su laste, daljina ih skriva, noć sve više raste, dan sve kraći biva itd. Dok su gacali po kamenjaru u „batama“ i cipelama uz nogu, pri čemu nestašniji nisu prezali ni prijelaza posred lokava, čak i oni slabiji đaci, znali su ta dva stiha naizust. Kako i ne bi kada su se takve jeseni smjenjivale jedna za drugom. Onda dođoše „klimatske promjene“, da bi nas ove godine nebo u studenom počastilo jesenskim ugodama ili nelagodama, već kako se uzme, iz druge polovice prošlog stoljeća.

Dok smo prilazili čapljinskim komunalcima koji su poput stada ovaca u tor, nagonili lišće na jednu hrpu, proleti sjećanje na klasične jeseni. U te nekadašnje klasične jeseni hercegovačke varoši bile su puno manje urbanizirane, pa se ondašnje komunalce slabo i primjećivalo. Danas je drugačije, komunalci vojnički kazano razvijeni u strijelce puhaljkama i širokim grabljama, nastoje suzbiti rasuto lišće na gomilu. Jure Šego, neformalni glasnogovornik čapljinskih komunalaca, sumirajući dojmove kreće s pričom:

„Ova jesen je prije svega malo uranila, bar što se tiče nama sezone lišća, tako da puno više lišća u kratkom vremenu palo nego prošle godine, što se tiče lipe, platana jasena… Prošle godine je ovako obilno lišće datumski bilo malo kasnije, ali dobro, sve se mijenja klima se mijenja, nek’ je sve na ovom neka nema ekstremnih nepogoda.

Hm, nastavlja Jure, lišće su požurile obilne kiše i vjetar, a kada dođu prve slane, lišće oteža pa brže pada, ali to nama ide u korist, što ga se prije riješimo to bolje. Ako ne bude jake kiše ujutro ćemo ponovo, od Rive pa kroz glavne gradske ulice, do puta za Ljubuški. Ima ga svugdje, ne fali ga, već popodne mogli bi ponovo da možemo stići“, kaže Jure ta naglašava da je tehnologija i u toj oblasti napredovala:

„Prije nas su ljudi radili i bez puhaljki i bez specijaliziranih grablji koje mi sada imamo, puno su veće. Nekad se lišće skupljalo na najlon pa nosilo, nisu imali ni ovo malo auto koje mi sada imamo, trokolicu, koja nam puno pomogne, pa brže i lakše možemo obaviti posao. Trokolica je namjensko vozilo koje može ući svagdje, tako da brže i u kraće vremena možemo obaviti posao. Puno je lakše i jednostavnije nego nekada. Trokolica je namjensko auto koje koliko znam na ovim prostorima nema niko, možda jedino Dubrovnik. Ja nešto slično nisam vidio u Hercegovini“, zaključuje Jure, pa nastavlja:

„Čapljina je uvijek bila jedan od najljepših gradova, ako ne i najljepši grad u Bosni i Hercegovini, ne zove se džaba – Cvijet Hercegovine. Mi se trudimo koliko možemo, da tako i ostane da Čapljina bude jedan od najljepših gradova u regija. Ljudi koji više putuju to mogu sigurno primijetiti, a imate i tv emisije koje prikazuju po hrvatskim gradovima po bh. gradovima da je u jesen totalni nered“, kaže Jure, te apelira na Čapljince da pomognu njegovim kolegama koji rade na prikupljaju smeća, da budu još discipliniraniji, da i najsitnije otpatke odlažu u korpe za smeće.

Na kraju čapljinski komunalci su istakli da unatoč pandemiji ni jedan dan nisu prekidali posao. Bilo je i oboljelih, ali s lakšim simptomima, želja im je da im grad sja, pri čemu im je bitna podrška sugrađana.

{gallery}2021/11/lisce{/gallery}