Mara i Vide Krmek bračni par iz Čapljine, ozbiljno dovode u pitanje prvi dio čuvene Tolstojeve rečenice iz romana „Ana Karenjina“ – sve sretne obitelji nalik su jedan na drugu, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Naravno, ovo dvoje Čapljinaca spadaju u prvu grupu i to kad bi se sreća vrednovala, u njezin sami vrh. Međutim, njihov primjer govori da su i sretne obitelji ipak sretne na svoj način.
Bračni par Mara i Vide nedavno su proslavili 50. godišnjicu braka. Tri sina, tri snahe, devetoro unučadi i jedno praunuče, rodbina, prijatelji, sve je to bilo na okupu. Zlatni pir, odnosno 50. godina bračne zajednice u ljubavi i slozi, proslavili su u Pastoralnom centru župe Čapljina. Njima u čast održana je sveta misa koju je predvodio biskup Ratko Perić, dok je proslava zlatnog pira održana u jednom od čapljinskih restorana.
To je uobičajeni dio priče za parove koji se odluče obilježiti svoje bračne jubileje, međutim onaj drugi dio priče proističe iz njihovih životnih navika. Svako jutro Mara i Vide se iz svog stana upute prema nekom od kafića u zapadnom dijelu Čapljine, tu uz kavu obvezno čitaju novine. Kažu lijepo se osjećaju među mlađima i taj jutarnji ritual ni za što ne bi mijenjali. Iako su predani obitelji, djeci i unucima, Mara i Vide su i društveno aktivni. Mara pjeva u crkvenom zboru, što podrazumijeva redovito vježbanje, dok je Vide agilni predsjednik Boćarskog kluba Čapljina, koji je pod njegovim vodstvom po jednom osvojio prvenstvo i kup BiH. Mara je ovih dana i s članicama zbora proslavila jubilej, dok se Vide sprema to napraviti na prvom okupljanju boćara za nastavak prvenstva. Kad idu u kafić ili iz kafića, reklo, bi se da su nerazdvojni, ali opet svatko ima svoje zasebne aktivnosti.
Sreli smo ih ovih dana, gdje drugo nego u kafiću, čestitali i pitali o receptu za dug i sretan brak, te dobili jezgrovit odgovor:
„Ljubav prije svega, od toga sve počinje, zatim poštivanje i razumijevanje, pa razgovor i kompromis. Ako je ispunjeno tih pet uvjeta, brak mora biti sretan“, tvrde sretni supružnici koji su se vjenčali u siječnju davne 1970. godine u matičnoj župi Neumski Gradac. Vide je radio na željeznici, Mara se bavila trgovinom, u mirovini svako jutro zajedno u kafić, nakon čega slijede druge obiteljske i ostale aktivnosti.
D. Musa
