Liječenje travama nema sumnje staro je koliko i ljudska povijest. Za pretpostaviti je da su ljudi u davnoj prošlosti nemajući drugih lijekova pribjegavali travama. Tajne su se tako prenosile s pokoljenja na pokoljenje. Neke su se gubile neke ostajale zahvaljujući upravo travarima koji ih čuvaju od zaborava i danas pomažući ljudima, kako se to kaže – u nevolji. Slobodno se može reći kolosalan napredak medicine u zadnjih pola stoljeća, liječenje travama potisnuo je na margine. Međutim, to ne znači da su iscjelitelji izumrli, naprotiv za pojedine pripravke poput masti za opekline ili kurje oči, ni medicina nema boljeg supstituta. Znatiželja nas je vodila da zastanemo kraj Milana Čerkeza travara iz Stoca, sustavnog posjetitelja može se reći „pazarnog petka“ na veletržnici u Tasovčićima, kraj Čapljine. Na upit – ima li posla, Milan je imao spreman odgovor:
„Ima, ima, neki dolaze jer su bolesni, neki jer su čuli da su pojedine trave nekome pomogle, pa kupe obično za čaj i različite masti, treći imaju neka naslijeđena saznanja, pa se i sami bave skupljanjem trava, a kad im nestane dođu kod mene kupe i tako“, pojašnjava Milan listu svojih mušterija, a zatim nastavlja:
„Ljekovitim biljem što se kaže profesionalno, bavim se petnaestak godina, pravim čajeve, kreme, tinkture…, za razne bolesti. Dio receptura sam naslijedio, a dio crpim iz starih knjiga. Mogu reći da sam vrlo zadovoljan rezultatima. Uz stare recepture, provjerene i prokušane, istražujem, kombiniram, tragam pri čemu su mi vrlo važne povratne informacije. Kad dođe kupac i kaže, kako se osjeća, je li mu i koliko pripravak ili čaj pomogao. To mi daje volje da dalje tragam. Zadovoljan sam i ponosan na svoj rad. Svakoj osobi koja mi se obrati želim pomoći, ali organizam ne reagira jednako na različite pripravke, čajeve, tinkture… Kod nekih se napredak osjeti brzo, nekima treba vremena, a zna se dogoditi i da nema značajnijih pomaka. Jedno je sigurno – trave posebice razni čajevi od trava, ubranih iz prirode, nikome neće štetiti, mogu samo koristiti“, obrazlaže Milan očito zadovoljan, što se netko interesira za njegov poziv, a zatim spremno objašnjava:
„Raspolažem sa velikim brojem ljekovitih trava preko stotinu, koje berem uglavnom, u razdoblju od konca travnja, pa do početka rujna. Trave berem obično na brdovitim stranama, na brdima oko Stoca i planini Hrgud, gdje nema nikakvih zagađenja. U berbu krećem krajem četvrtog mjeseca, pa do konca osmog berem non stop. Ljekovito bilje se suši u hladu na propuhu, tako da mu boja morao ostati kao u prirodi, u suprotnom gubi svojstva. Dio pripravaka od korijena sakupljam i kasnije, ali to su manje količine, meni su glavni list i stabljika”, kaže ovaj travar te podcrtava da za neke od proizvoda jamči izlječenje sa stopostotnom sigurnošću, a to su:
“Mogu reći da ova mast sto posto uklanja kurje oči”, naglašava pokazujući malu bijelu kutijicu, pa nastavlja:
“Skoro sto posto liječim hemeroide, bradavice, a imam pripravke za trbušne i plućne bolesti, zglobove i reumatska oboljenja, prostatu i drugo. Kažem, organizam je složen sustav, nekom pomaže više nekom manje, ali još jednom naglašavam – liječenje travama nikome ne šteti, samo je bitno pogoditi pravu dijagnozu”, smatra gospodin Čerkez.
Što se uspješnosti iscjeljenja travama tiče ovaj stolački travar ističe da je su njegovi dolasci najbolja potvrda da pomaže ljudima.
“Da ljudi nemaju koristi, ne bi ni ja dolazio. Broj ljudi koji kupuju čajeve i različite pripravke, izravna je posljedica uspješnog tretmana”, cijeni ovaj južnohercegovački travar.
Tekst i foto: D. Musa
