banerRC212

Brda Kučevo i Klepašnica na domak Čapljine: Kriju impozantni prapovijesni park kojem nema ravna

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Kultura
Istaknuto Impresivna Ograđenica ili Matića ograđenica Foto: Josip Cvitanović Impresivna Ograđenica ili Matića ograđenica

   Za ono što nas je zateklo na brdima, bolje rečeno brdašcima Kučevo i Klepašnica na domak Čapljine, slobodno se može primijeniti dobro znana i u zadnje vrijeme pri otvaranju izložbi prečesto spominjana, da slika govori više od tisuću riječi (eng. A picture is wort a thousand words).

Upravo se to dogodilo nakon što je Marko Matić, proizvođač ljekovitog i aromatičnog bilja iz Gnjilišta, pokraj Čapljine, pozvao prijatelja da mu dronom napravi snimke kultiviranog dijela padine brda na kojem kani saditi mediteransko bilje. Uz put su učinili snimke i nekoliko okolnih gradina. Kad je vidio slike gospodin Matić je bio iznenađen prizorima, posebice na Ograđenici, zvanoj i Matića ograđenica, kako se zove jedna od snimljenih gradina. Ostaci obrambenih bedema, kaskade u nizu prema jezeru Škrka, vjerojatno iz kasnijih razdoblja, govorile su više od riječi.

   Kako to obično biva gospodin Matić je svoja zapažanja podijelio s novinarima. Nakon razgledanja slika u pomoć su pozvali Vinka Hercega, arheologa amatera iz Prologa kod Ljubuškog, koji je za svoju dušu ranije vršljao po tom području, nakon čega je tvrdio da je ono prava riznica prapovijesti. Zajednički posjet potvrdio je da je riječ o gradinama i to impozantnim, koje kriju tajne života na tom prostoru od prapovijesti. Područje između gradina načičkano je gomilama, odnosno tumulima, (tumul - veći ili manji zemljani ili kameni humak, pod kojim se nalazi jedan ili više grobova).

   Navedena definicija ujedno objašnjava razliku između gradina i gomila. U Hercegovini se ta dva pojma obično miješaju, za obične ljude sve su to gomile, mada je golema razlika između gradina i gomila. U današnjem smislu tih pojmova gradine su naselja, gradovi, odnosno mjesta gdje se živjelo, a gomile grobovi ili groblja. S arheološkog aspekta gradine su ostaci starih, uglavnom prapovijesnih urušenih naselja ili utvrđenja, koja su u pravilu u južnom dijelu Hercegovine, izgrađene na dominantnim kotama i opkoljene bedemima od suhozida. Laički rečeno što više tih bedema, to veća gradina, odnosno naselje s više stanovnika. Cijeni se da su gradine na području Hercegovine nastajale od kasnog bakrenog (2.500 do 2.200. godina pr. Krista), pa do kraja željeznog doba, odnosno dolaska Rimljana (osmo, pa do prvog stoljeća prije Krista). Gomile, koje se u arheologiji nazivaju tumuli, počele su se „podizati nad grobovima velikodostojnika, plemenskih vođa i sličnih u bakrenom dobu još prije četiri tisuće godina“, konstatirao je dr. Zdravko Žeravica (Časopis „Vrutak“ – Hutovo, travanj 2003.).

   Mada novinari i nisu stručnjaci za arheologiju s iznimkama poput Arthura J. Evansa, čudom smo se čudili kako područje ta dva brda koje počinje od magistralne ceste M – 17, pa do ulaska u Park prirode Hutovo blato, nije prepoznato i znanstveno valorizirano. Nabrojali smo devet gradina što je golema brojka, na tako malom području. Za istraživanje tu ne treba ništa nego doći do pola milenija starog mosta preko rijeke Krupe, uspeti se uz strminu i mjeriti, razgledati, proučavati… To područje je vrijedno našeg mara, jer riječ je o našim predcima - Ilirima. Nepobitna je činjenica da su se Slaveni čiji su jedan ogranak Hrvati, miješali sa stanovništvom koje su zatekli. Sigurno da je unatoč svim stradanjima Ilira kako od Rimljana, tako i kasnijih osvajača ostao dio domicilnog stanovništva dočekavši doseljenike (Hrvate) i s njima se stopilo.

   Naravno, na kraju pohoda zamolili smo Vinka Hercega, za sud o viđenom:

   „U najmanju ruku na ovom području je devet gradina koje datiraju od završne faze brončanog do završene faze željeznog doba. Ovdje pred nama je vrlo zanimljiva gradina koja pripada razdoblju helenizma s tipičnim helenističkim ukopima i nekropolom (Begića gradina op. a.), koja gleda na naselje Gnjilište. Ona je po meni vjerojatno struci, najzanimljivija“, pojašnjava Herceg, te pun ushita naglašava:

   „Na predjelu dužine tri kilometra i širine jedan kilometar nalazi se devet gradina. To je pravi Eldorado prapovijesti! Ovo nema nigdje na svijetu, nigdje na svijetu! Svaki pedalj, svaki metar, priča svoju iskonsku priču, koja ima tragove života do današnjih dana“, a zatim dodaje:

   „Tu su i gomile, koje pripadaju istom razdoblju kao i gradine, po mojoj procjeni ima ih 220 do 250! Ovo je čudo, koliko znam iz literature, prava senzacija. Stanje ovih gradina i gomila je zadovoljavajuće. Kada se uzme s koliko sela područje graniči, kolika je prisutnost ljudi i ljudske djelatnosti minimalno je devastirano, uzevši u obzira da su iz zadnjih ratova vidljivi bunkeri koji su djelom devastirali gomile. Jedim dijelom štetu je pričinila i smiljomanija, ali uzevši sve skupa ovaj prapovijesni park je u odličnom stanju“, zaključuje Herceg.

Mada novinari o budućnosti ovog za Hercega „prapovijesnog Eldorada“, mogu samo iznijeti mišljenje, opći je dojam da cijelo područje treba promatrati jedinstveno, kao prapovijesni park. Jugoistočni dio koji trenutačno pripada Parku prirode Hutovo blato treba također promatrati kao jednu cjelinu i u nju uklopiti. Naravno, područje je nakon znanstvene obrade dušu dalo za turističke ture.

D. Musa

Foto: Josip Cvitanović i Dušan Musa.

Zabranjeno korištenje teksta ili slika.

 

Poslijednja izmjena danaSrijeda, 09 Ožujak 2022 09:41
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!