Krave su postale rijetkost u mediteranskom dijelu Hercegovine, pa tako i na području Čapljine.
Lijep zimski dan izgleda da je izmamio krdo od sedam krava na ispašu na prilazu drevnoj Gabeli, iz smjera Čapljine. Nismo pitali čije li je krdo, važno je prizor ovjekovječiti, jer nije svakidašnji u ovovremenoj Hercegovini. E, sad, licitirati je li kvalitetnije mlijeko, meso i slično, od krava koje pasu na livadi ili od onih koje koje ‘sunca ne vide’ izlišna je tema.
Međutim, zanimljiv je podatak da je sinonim za domaću stoku na prostorima juga Hercegovine bio i ostao – blago. E, sad, znamo i što je blago. Stoka se toliko cijenila da se zvala blagom. Pod blagom su se podrazumijevala krave, ovce, koze…, odnosno stoka od koje je višestruka korist – mlijeko, meso, sir i drugi mrs. I još jedna pučka izreka – gdje nema brabonjaka, nema ni života, upravo se može primijeniti na suvremeno pražnjenje južnohercegovačkih sela, prvo nestaje stoka, u ovom slučaju stada ovaca, za njima nestaje i ljudi!
Tekst i foto: D. Musa