Kao i svake godine od tragičnog događaja 13. srpnja 1993. godine, rijeka od nekoliko stotina ljudi poteče uz dubravsku Gradinu, kako bi molila, odala počast, pustila suzu za 24 poginula pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Poginuli su noću, pa se i komemorativni skup svake godine odvija u predvečerje. Tu na i oko Gradine na gomilama i brežuljcima, iza improviziranih zaklona, u napadu postrojbi Armije BiH, poginuli su:

Goran Rebac, Vedran Đoković, Lenko Bule, Josip Bule, Zlatko Ivanković, Gojko Galić, Nikola Krmek, Krešo Bubalo, Dragan Miličević, Radoja Vidaković, Slavko Previšić, Ilija Krešić, Zoran Šuman, Franjo Bošković, Ivan Šimović, Vinko Babić, Zdravko Jelić, Ivan Čović, Miroslav Mandarić, Kruno Zlomislić, Slavko Kulaš, Božo Anić, Zdravko Sopta i Branko Grgić.

Koncelebrirano misno slavlje za poginule, predvodio je don Josip Galić, župnik iz Bijelog Polja, koji je u misnoj nakani, uz ostalo naglasio:

„Na početku ovog misnog čina ističem da molimo za 24 poginula vojnika, koji su poginuli na ovom mjestu, u ovom vremenu, prije 26 godina.

Molimo i za mir, koji je uz dar života, najveći dar Božji, koji nam Bog daje. Isus u svom pozdravu, uskrsli Isus, uvijek u susretu s učenicima pozdravlja – Mir vama! Mi molimo za mir, mir u našim srcima, u našoj domovini.“

Kasnije u nadahnutoj propovjedi protkanoj sjećanjima, ali s pogledom na budućnost don Josip Galić uz ostalo, je rekao:

„Potrebni su nam ovakvi trenuci, u kojima ćemo nakratko svi zastati u ovom svom životnom radu, željama, životnom traženja. Umorni smo često, ne od rada uvijek, nego smo umorni u ovom vremenu koje često puta znam nazvati – terorom medija. A ima nas mnoštvo koji su nom stop uz to, a iz vijesti u vijest, čovjek samo tone. Nisu uspjeli, nisu se dogovorili, izgorjela kuća, propala tvornica…, samo ruševine i negativnosti. Našoj ljudskoj naravi potrebno je nešto što će nas uzdići, rekao bih upravo ovi trenuci u kojima ćemo zastati i potražiti za sebe onaj bolji dio, kojim ću hraniti svoju dušu. Mi se prisjećamo večeras jednog žalosnog trenutka iz naše nedavno prošlosti. Ovdje su događaji samo preslika, od datuma prije ovih 1993. godine.“

Nakon misnog slavlja podno Velikog križa uz zvuke mirozova, slijedilo je polaganje vijenaca. Vijence su položili predstavnici obitelji i udruga poginulih branitelja, gradonačelnik Čapljine i načelnici općina Stolac, Neum i Ravno, Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora, te izaslanstvo hrvatske komponente Oružanih snaga BiH. Program su upotpunili zbog župe Prenj i klapa „Trebižat“ iz Trebižata. Tijekom skupa sjećanja, ljetni pljusak je nekim čudom poštedio Gradinu i nekoliko stotina okupljenih, prošetavši“ od Crnog brda zapadno od Čapljine, pa do planine Hrgud istočno od Stoca.

{gallery}2019/gradina19{/gallery}