Kolovoz je u pravilu kroz dugi niz godine bio mjesec najmanje drag proizvođačima voća i povrća na jugu Hercegovine. U pravilu to je mjesec kada se sabiru zadnji plodovi rane proizvodnje, na tržište vlada roba iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine ili uvoza, cijene bi malaksale, a kako počinju pripreme za narednu školsku godinu, pada i tražnja. Međutim, ovogodišnji kolovoz je u tom pogledu iznimka, kada se očekivao pad cijena one su rasle do za taj mjesec rekordnih razina u dugom vremenskom razdoblju. Odgovarajući na pitanje – što je uzrok Marijan Brajković, direktor PZ „Matica“ iz Višića, kaže:
„Cijene pojedinih poljoprivrednih proizvoda stvarno su otišle u nebo. Kad pogledamo cijenu kupusa na veliko bila je iznad marku, to je što se kaže – van svake pameti. U biti to znači da je sezona bila dosta sušna sezona, dosta dugo je trajao period iznimne suše, što je smanjilo ponudu. Glavni razlog visokih cijena bila je smanjena ponuda. Zbog suše urod je podbacio i na drugim područjima u Bosni i Hercegovini, tako daje rast bio neminovan“.
Hilmo Krehić iz Radišića kod Ljubuškog, obično je u kolovozu uzimao odmor, ovog puta nije bilo tako, a evo i zašto:
„Dobre cijene, mirovat će se kada bude vrime, a sad nema mirovanja, triba radit kad je ovako. Pravo da ti kažem, bio je nedostatak robe, razumiš. Rana proizvodnja je završavala, a suša se odrazila na urod povrća koje dozrijeva u drugoj polovici ljeta. Cijene su bile Bože sačuvaj, di si ti vidio da kupus bude marku, marku i dvadeset, marku i trideset to se ne pamti, ja ne pamtim, blitva tri marke u ova doba, salata, tri marke ne znam, hm…“
Grgo Matić iz Višića upozorava da suša nije jedini razlog smanjenju proizvodnje, odnosno rastu cijena.
„Sve manje i manje se proizvodi, jer je radne snage sve manje i manje i teže je doći do nje. Upitno je postalo naći nekoga da radi na dnevnicu. Sama proizvodnja je opala, mladi idu na sezoni i u inozemstva, stariji su sve stariji, pa ne mogu raditi kao nekada“.
Jozo Hrstić poljoprivrednik iz Graba kod Ljubuškog, opisujući stanje sa stajališta neposrednih proizvođača, kaže:
„Situoacija je dobra za sada, ali unaprijed se predviđa da more bit i gore. Kažu krumpiri skupi, devedeset feniga u ovo doba godine, trebali bi biti skuplji, koliko se uloži truda, energije, repromaterijala, trebala bi prići marku, da bi proizvođač mogao neku vrijednost i korist iz toga izvuć’. Dosta se je džabe jelo, kad pogledate, razumiš, jer proizvođač najmanje dobije, svi drugi imaju više. To je tako, jer krumpir je za kruhom, bez njega se ne može ništa. Proizvođač se malo vridnuje, što se tiče proizvođača i seljaka čovika, radnika bez kojega niko ne može. Sve ovo što vidite na pijaci, to je proizvođač i zemlja dala, sve što se stavlja na stol i jede car i junak i radnik i svaki čovik, to je zemlja dala i dobre ruke vridne.“
Po mišljenju direktora Marijana Brajkovića prognoze nisu sjajne
„Ukoliko ne dođe do uvoza određenih roba, ne znamo kakva je situacija što se toga tiče u zemljama okruženja, doći će do daljih poskupljenja kod osnovnih namirnica kada govorimo o poljoprivredi, tipa kupusnjače, krumpir itd.“
Umjesto zaključka može se reći da bi sve do naredne ljetne sezone koja u Hercegovini kreće u svibnju, vađenjem ranih krumpira za potrošače povoljne cijene teško je očekivati. Tome nisu krivac smanjena suša, nedostatak radne snage, nego i skok cijena repromaterijala, zbog čega proizvođači važu što proizvoditi ili uopće proizvoditi ako imaju neki prihod, pa makar to bila i mirovina.
Tekst i foto: D. Musa
{gallery}2021/9/0908pijaca{/gallery}