Pravu buru u javnosti koncem 2017. godine, pratilo je stupanje na snagu izmjena i dopuna Zakona o trgovini u Federaciji BiH.

Zbog primjene izmjena i dopuna spomenutog zakona, najviše su negodovali oni čiji su položaj, prema zakonodavcu, te izmjene trebale popraviti, odnosno regulirati – prodavači na tržnicama i pijacama. Za te kategorije još iz socijalizma uobičajeni su bili žargonski nazivi „nakupci i prekupci“ tj. šverceri. Međutim, bilo je i onih koji su „protabirili“ izmjene i dopune, te se odlučili prihvatiti mogućnosti koje pružju. Jedan od takvih je Milan Damjanac kojeg smo sreli na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima:
„Ja sam zadovoljan što sam se registrirao kao trgovac pojedinac, jer sam regulirao zdravstveno osiguranje i radni staž. Radim ovaj posao dvadesetak godina, da sam bog da regulirao status na početku, imao bi toliko radnog staža. Cijene su ostale iste, prodajem robu moje familije, dobro ide, kupci su zadovoljni, dolazim ovdje petkom i većinom što dotjeram to i prodam. Ovdje sam primljen kao domaći…“, ističe Milan Damjanac, te na upit kolika su mjesečna izdvajanja po osnovu kategorije trgovac pojedinac, nastavlja:
„Troškovi su 500 do 600 KM, sada je malo poskupila osnovica oko 550 KM, od prilike, mjesečno. Registrirao sam se za prodaju u Mostaru i Čapljini. Kažem, ja sam zadovoljan.
-Jesu li vas neki drugi prodavači pitali za iskustvo, da se registriraju?
-Bilo je, pitali su, ali kada je kažem da to košta 500 – 600 KM, mjesečno, skeptični su, neki kažu to je mnogo novca, bit će mi manja zarada, ja razmišljam drugačije – plaćam sebi. Plaćam zdravstveno i penzijsko osiguranje, prije to nisam to imao. Plaćam inspekcijske preglede robe, sve je regulirano. Roba se ispita i sir, i kajmak, i krumpir, sve se ispita. U Mostaru dođe sanitarna inspekcija koja uzima uzorke, koji su hvala Bogu uvijek u redu, s tim što se i u Nevesinju gdje je imanje moje familije, ispituje stoka i podrijetlo robe. Sve je kroz proceduru, nema ništa na divlje, tko kod mene kupi može biti siguran“, naglašava gospodin Damjanac, te primjećuje:
„Manje-više kod mene kupuju isti ljudi, kad ih vidim mogu pogoditi što će kupiti. Nema nekog pravila, ono bila mirovina pa veća tražnja, ljudi kupuju kad im treba i koliko mogu“.
-Ovdje na veletržnici je vas nekoliko prodavača mliječnih proizvoda, dojam je da prolazite ponajbolje, odnosno da je tražnja stabilna, jeste li nekoga uspjeli nagovoriti da čuva ovce?
-Ima i takvih, ali manje nego onih koji iz raznoraznih razloga odustaju. Evo, meni je već koncem drugog mjeseca nestalo suhog ovčjeg sira s Morina. To je ovdje posebice tražen sir, cijenu nisam dizao bez obzira što sam vidio da će ga brzo nestati.
Uglavnom, na veletržnici u Tasovčićima suhi ovčji sir s Morina, već godinama je 18 KM, sa Zelengore kojeg također više nema 20 KM, a iz Podveležja 14 do 16 KM. Livanjski sir u kolutovima je 18 do 20 KM. Od 10 do 12 KM cijeni se miješani ovčji/kravlji. Suhi kravlji tzv. torotan je 8 KM, a masni 10 KM, dok je mladi sir 5 – 6 KM za kilogram. Maslo je 14 do 16 KM, kajmak 16 do 18 KM itd.
Tekst i foto: D. Musa

{gallery}2020/trgovacdamjanac{/gallery}