Mlinska kola u nekad brojnim vodenicama uz južnohercegovačke rijeke i rječice silom prilika uglavnom su već odavna završila svoj radni vijek. Možda bi se po koje vodeničko kolo još vrtjelo da se žito nije povuklo s njiva. Više je uzročnika, dva tri najvažnija su svojevrsni progon žitarica s njiva, zatim preorijentacija preostalih ratara na električne mlinove, promjena životnih navika… Uglavnom, kad se žito na jugu Hercegovine sije na većim površinama to je samo po sebi vijest. Da ne samo u žitu nego i u slami ima kruha potvrđuje primjer poduzeća „Agroherc“ d. o. o. iz Čapljine. Na oko 500 hektara s koliko gazduje spomenuta tvrtka smjenjuju se kulture – breskve, nektarine, marelice, jabuke, stolno i vinsko grožđe…, a ove godine pažnju je privukao kompleks pšenice u Višićima. Na upit otkud i zašto Toni Falak, direktor tvrtke kaže:
„Slijedom okolnosti da odmorite zemlju s terena koji smo iskrčili jer su voćke uvelike bile u fazi stagnacije, radili smo ratarstvo. Da obnovimo zemlju posijali smo 43 hektara pšenice. Imali smo prinos od 6,2 tone po hektaru, 266 tona jako kvalitetne pšenice koju smo bez problema plasirali i na koncu pokupili i slamu i nju prodali! Sada smo u fazi pripreme tog istog zemljišta, zaoravanje strništa za dalju sjetvu neke kulture.
-Ratari kažu da bi bilo dobro da zemlja odmori dvije, tri sezone?
-Tako će i biti, plan je ponovo pšenica ili silažni kukuruz. Nemam nekog velikog iskustva sa pšenicom, ali kada sam tražio neke rezultate vidio sam da smo ostvarili jako velike prinose, spram Posavinom smo al pari. Posebice me iznenadila činjenica da je velika potražnja za slamom. Kada smo počeli pričati o slami gdje ćemo sa njom, šta ćemo sa njom, pojavili su se kupci na kraju nemaš je dovoljno za svakoga!
-Čudo, kupci se pograbili za slamu?
-Tako je ispalo, opet smo dali tu našim bližnjima farmi „Vita-Vi“, imamo neke poslovne kontakte, tako da je to njima bilo kao kec na desetku.
-Zašto će je koristiti?
-Kao dohrana stoke unutar same prehrane, a i kao stelja s tim da je neće koristiti za stelju – prostirku, s obzirom da je kvalitetna i čista. Koristit će se kao dohrana stoke unutar same prehrane.
-Žito sigurnije od voća, nema bojazni od leda kao kod breskve, nektarine..?
-Tako je ispalo, pobjegli smo ove godine i od suše, išlo nam je vrijeme na ruku, odradili smo par zaštite i prihrana što je nas sljedovalo tako da rezultati nisu izostali.
Uz žito koje je ove godine za čapljinske voćare bilo veliko iznenađenje, zatim breskve i nektarine na površini od oko 100 hektara, pa četiri hektara nasada marelice (kajsije), nekoliko hektara trešanja, osamdesetak hektara nasada jabuke, tvrtka „Agroherc“ d. o. o., ima i najveći voćnjak smokava u Bosni i Hercegovini od dva hektara, u Gabeli, pa nasade stolnog i vinskog grožđa, te oko 35 hektara uglavnom novog nasada maslina. U voćnjacima bresaka i nektarina zbog kasnog mraza, urod je prepolovljen, marelica uopće nije bilo, međutim zato su trešnje rodile i imale dobru cijenu. Smokve se beru, a o urodu i plasmanu ing. Falak kaže:
„Imamo oko dva hektara, revitalizirali smo nasad, orezali i prehranili. Oko plasmana smokava nema problema, sve što ne ide u svježem stanju ide u preradu, trkom. Velika je potražnja za smokvom u prerađivačkim kapacitetima“.
-A maslina?
-Naš stariji nasad maslina je podbacio, dogodile su se visoke temperature, pa napad pipe skorovače, zatim činjenica da trenutno ne posjedujemo sustav za navodnjavanje, radili smo zalijevanje cisternama, najvažnije da smo ih održali na životu, bacila je „mladar“ i „lastavicu“ za narednu godinu. Kondicija njezina za narednu godinu je obećavajuća.
Tekst: Dušan Musa https://hercegovinausliciirijeci.blogspot.com/2025/08/kad-vocari-zito-beru-zito-prinosi-na.html
Foto: Arhiva „Agroherc i D. Musa
