Kad je plasmanom GOŠK-a u Premijer ligu BiH, prije pet godina omladinska škola postala obveza, mnogi su bili sumnjičavi da se taj uvjet može ispuniti. Razlog je demografski, Gabela je mjestašce sa oko 1.000 stanovnika, u kojem se godišnje rodi desetak djece, od kojih je polovica muške. Naravno, od te polovice nisu svi zainteresirani za nogomet, pa se tako GOŠK u startu morao snalaziti u širem okruženju. Bilo je povuci potegni, dok se pogoni nisu ustrojili. Čovjek zaslužan za to je Zlatko Kojić, bivši kapetan sada voditelj omladinske škole NK GOŠK, koji na tu temu kaže:
„Već pet godina radim kao voditelj i trener u Nogometnoj školi GOŠK-a. U početku nije bilo lako imali smo samo dvije, a za natjecanje su potrebne četiri kategorije. Mi smo sve to malo po malo slagali. Početci su zaista bili vrlo teški, stavljali smo plakate, tražili, zvali, da bi okupili djecu. Kasnije smo djeci uspjeli osigurati prijevoz, idemo po njih i dovozimo ih na treninge. Sada smo došli na razinu da se i s klubovima iz mjesta s dvadeset, trideset puta više stanovnika možemo ravnopravno nositi“, ističe Kojić, pa dodaje
„Naši dječaci već imaju zapažene rezultati. Juniori su dva puta bili prvi, jednom su igrali i doigravanje, gdje smo poraženi u finalu. Prošle godine su mali predpioniri i pioniri, koje smo osnovali prije četiri, pet godina, nakon četiri godine iz druge plasirali se u prvu ligu. Sad igramo s gradovima i općine koji su puno veći od Gabele, ali odlično se snalazimo. Naši mališani su odmah iza Veleža i Zrinjskog, treći su na tabeli.
-Sve je to poznato, međutim ostaje enigma kako u tome uspijevate četiri pet dječaka
-Tu morate biti sve i pedagog, i vozač, i sakupljač, tražiti djecu, lobirati, Početak je kažem bio jako težak, sada je lakše. Rezultati su vidljivi, djeca nam već sama dolaze Jednostavno iz godine u godinu ide sve bolje i bolje.
-Kojim imenima bi se pohvalili kao produktima vaše omladinske škole?
-Tu je u prvom planu Matej Rodin koji je igrao u Željezničaru i hrvatskoj ligi, sada je u Poljskoj, imamo Boška Boškovića koji je potpisao na četiri godine za Dinamo, ima taj svoj razvojni put kroz Dinamo juniore, Dinamo II, sada je u Sesvetama, na njemu je da pokaže je li igrač za Dinamo ili nije. Tu je Salko Pirija koji je otišao u Mladost Doboj, Kakanj potpisao je s njima profesionalni ugovor. Zatim Vinko Raspudić koji je bio u Hajduku, sada je u Dugopolju Prva hrvatska liga, tu je i nekoliko igrača u manjim klubovima. Iz svake generacije iskoče nam po jedan, dva nadarenija igrača.
-Dakle, ima mnogo posla u malim mjestima kako bi se imao omladinski pogon, a voditelj škole ima niz obveza?
„Tako je, uz dva trenera koji rade, ja sam tu i voditelj i trener i sve, kad je sezona najmanje osam sati dnevno sam u klubu“, konstatira voditelj Kojić, te na upit o kontaktima koje je omladinska škola GOŠK-a ostvarila sa zagrebačkim Dinamom nastavlja:
„Nakon što smo u jedanaestom mjesecu prošle godine, potpisali sporazum o suradnji dvaju klubova, ljudi iz nogometne škole Dinama su nam se javili kako bi napravili jedan on line sastanak s nama, s trenerima, iz naše škole nogometa, što smo mi naravno prihvatili. Oni su nas upoznali s radom njihove škole nogometa, što je za nas jedan drugi svijet. Za nas je najvažnije da su nam se otvorila vrata suradnje. Samo da prođu problemi s ovom nesretnom koronom, pa da naši trener mogu otići na edukaciju četiri pet dana, da vide kako to radi jedna od najboljih nogometnih škola u Europi. Zatim da naše omladinske selekcije mogu s njima odigrati koju prijateljsku utakmicu, pa na kraju ako imamo nekog igrača za kojeg mi treneri, mislimo da vrijedi da pokuša u Dinamu, da ga vide i ocijene njihovi treneri. To je moj cilj i cilj nogometne škole GOŠK.
{gallery}2021/2/goskkoja{/gallery}
Tekst i foto: D. Musa
