Jošku Zeliću lovcu iz Teskere kod Ljubuškog posrećilo se da u jednom danu ulovi dva čaglja. To je prvi takav slučaj u Ljubuškom kraju! Već poodavno je znano da su se čagljevi s poluotoka Pelješca gdje se smatra autohtonom vrstom, raširili na okolna područja, a prema nekim informacijama stigli su čak i preko Save.
„Ima dvije godine kako su došli na ovo područje, znamo to po karakterističnom glasanju i po stanju divljači. Tamo gdje ima čaglja nema čak ni lisice. Prelazili su i preko rijeke pravili štete u Studencima, Cernu, Crnopodu. Rajon im je bio od Jasenice u čapljinskoj pa do Crvenog Grma u ljubuškoj općini , koriste i prolaze ispod autoceste. Svežderi su jedu što stignu, a kada nema hrane u prirodi onda je pronalaze na divljim deponijama“, opisuje Jošku karakteristike tih uljeza na područje tzv. niske Hercegovine, pa prelazi na sam lov.
„Locirao sam njihovo kretanje, cestu za granični prijelaz Crveni Grm, prelazili su kraj tvornice namještaja „Eromerc“. Imam dobre lovačke pse, kada su ih „podigli“ prednost je bila što sam bio sam, nije bilo galame i dozivanje. Ubio sam jednog pa drugog, mužjaka i ženku. Mužjak je bio težak 26,3 kilograma, ženka je znatno lakša. Međutim, nisu to jedini primjerici, nakon što sam ih ulovio naredne noći glasala su se još najmanje tri. Ima njih još na ovom području“, tvrdi Joško.
S obzirom na podatke koji se mogu naći u Wikipediji, ubijeni mužjak je bio pravi kapitalac, jer pri navođenju pojedinih vrsta čagljeva, odnosno šakala kako ih još zovu, spominje se maksimalna težina jedinki oko petnaestak kilograma. S obzirom na Joškovu lovinu, izgleda da je jugozapadna Hercegovina za čagljeve obećana zemlja. Uglavnom, nakon mungosa s Pelješca su stigli i čagljevi.
- Musa
