Jedna kalendarska godina, a dvije različite polusezone, proljetna unatoč početnom grču, razigrana i raspjevana, a minule jeseni posve druga priča. Proljetos je GOŠK najprije završnicu ligaškog dijela, a zatim Ligu za opstanak odigrao kao u transu. Na koncu je u Ligi za opstanak, zauzeo prvo mjesto, a bodovno – 45, dostigao Radnika koji je u Ligi za prvaka bio peti. Bila je to ujedno najuspješnija sezona „lavova“ u povijesti kluba! Kako su pripremno razdoblje Gabeljani završili bez poraza, suparnici su bili Željezničar, Široki Brijeg, Radnik, Čapljina…, očekivao se nastavak nogometne rapsodije, međutim do toga nije došlo.
Grubo prizemljenje
Jesen je bila posve druga priča, samo četiri pobjede u devetnaest utakmica, uz šest neodlučnih rezultata i čak devet poraza, daleko su od željenog. S 18 osvojenih bodova, Gabeljani su na jedanaestom mjestu, u zoni ispadanja. Umjesto nogometnog žara i tečnosti s kojima se brani vlastita mreža i postižu pogodci, ekipu je zahvatila anemija. Na svojoj polovici se griješilo, a pred tuđim vratima promašivalo u serijama. Brzo je bilo jasno da se ljeti slabo trgovalo.
GOŠK je sezonu otvorio minimalnim domaćim porazom protiv Željezničara u ravnopravnoj igri. Zatim je uslijedila loša partija u Mostaru i uvjerljiv poraz 1:3, od prvaka Zrinjskog. Vrijeme je pokazalo da je ključna bila utakmica trećeg kola protiv Zvijezde u Gabeli, „lavovi“ u napadali iz svih oružja i promašivali, a gosti poslije grešaka domaće obrane postigli dva pogotka i odnijeli bod. Tračak nade među navijače GOŠK-a, donijeli su bod protiv Sarajeva na Koševu i teška, ali vrijedna pobjeda protiv Tuzla Citiya.
Taman kad su pristaše „lavova“ pomislile da slijedi plodonosnije razdoblje slijede nes(r)pretan poraz od Krupe u gostima 0:3, dobra partija protiv Širokog Brijega i zasluženi bod, a onda crna serija – poraz od Radnika u ravnopravnoj utakmici, katastrofalno domaće izdanje i poraz od Mladosti 1:3, a onda još i poraz od Slobode u Tuzli 0:2. Kada u 11-om kolu Gabeljani nisu uspjeli dobiti prosječnog Čelika abdicirao je Feđa Dudić jedan od najuspješnijih trenera u povijesti kluba, a neugodne dužnosti se prihvatio Mato Neretljak.
Neretljak uspio stabilizirati momčad
Debi Nertljaka donio je neočekivanu pobjedu protiv Željezničara u Sarajevu, a odmah potom katastrofu 0:4 od Zrinjskog u Gabeli. Slijedili su poraz od Zvijezde, bruka u osmini finala kupa i 0:4, protiv prvoligaša TOŠK-a. Nada je vraćena pobjedom protiv lidera Sarajeva u Gabeli, 1:0, a do kraja GOŠK je doma uspio dobiti Krupu, odigrati neodlučno u Širokom Brijegu, ali i doma protiv Radnika. Jedini poraz u zadnjih pet kola bio je od Tuzle u gostima. Uglavnom u prvih 11 kola osvojeno je samo sedam bodova, a u zadnjih osam 11, pa se može reći da je trenerska terapija djelovala ne ekipu, koja je u novu sezonu startala bez udarnih igrača iz prošle polusezone. U cjelini gledano GOŠK-u je prije svega nedostajao rasni strijelac, a škripilo je i na nekim drugim pozicijama. Za bolje proljeće trebat će ozbiljan remont.
Protiv favorita dobar učinak
Rezultati tijekom jesenske sezone pokazali su da GOŠK puno bolje igra protiv jakih klubova, pa je tako protiv ‘velike četvorke’ osvojio devet bodova, ali je zato protiv slabijih ekipa, dvije trećine lige ‘uzeo’ također devet bodova. Lavovi su lideru Sarajevu, uzeli četiri boda, Željezničaru tri, Širokom dva, a jedino inferiorni bili su protiv Zrinjskog.
Ramić najefikasniji, Hasanović podložen ‘žutici’
Od skromnih 15 pogodaka za GOŠK, trećinu pet, postigao je Ramić, Kulović je dao četiri plus tri asistencije. Najviše minuta 1710 u GOŠK-i i cijeloj , imao je njegov kapetan Dalibor Kozić, dok je Dino Hasanović s devet žutih kartona, prednjačio. Inače GOŠK je deseti s 59 žutih, plus jednim crvenim kartonom itd.
D. Musa
