Iz Bosne i Hercegovine ne odlaze samo informatički stručnjaci i medicinski radnici, nego i sportaši odnosno, sportski stručnjaci. Kad se ljetos pročulo da je Draženko Krmek godinama uspješni igrač peterostrukog prvaka Zrinjskog, a zatim trener čapljinskih klubova – Čapljine i Višića, osnivač uzorne Škole nogometa „Limači“ Čapljina, uhodanu nogometnu školu ostavio pomoćniku Josipu Kalfiću, i krenuo u pečalbu za one koji prate sportska kretanja u dolini Neretve bilo je to iznenađenje. Draženka smo sreli ovih dana na završnici drugog po redu „Mogorjelo cupa 2017.“ koji se igrao u čapljinskoj velikoj dvorani, susret smo iskoristili za razgovor s novopečenim pečalbarom. Inicijator Mogorjelo cupa bio je upravo Draženko Krmek, ovoga puta u ulozi počasnog gosta kojemu je dopala čast podjele medalja. Susret smo naravno iskoristili za razgovor o pečalbi i nogometu.
„Drago mi je što se turnir nastavio, što prelazi u jednu tradiciju, vidim da je ove godine turnir prešao u dvoranu, gdje je puno lakše i ljepše organizirati turnir. Vidim da je to moj kolega Kalfić digao na jednu još veću razinu. Djeca su jako zadovoljna, radosna, vidom da su i roditelji zadovoljan s ovim turnirom, tako da je jedna slika skroz pozitivna“.
„Što radite u „obećanoj zemlji“, jeste li u nogometu?
-U nogometu nisam, svi moji planovi vezani su za posao kojeg radim, ali u budućnosti svakako da imam planova raditi u nogometu, jer čitav život sam proveo u nogometu, na kraju krajeva i školovao sam se za trenera, tako da u planu sigurnom imam raditi, e sad hoću li to uspjeti organizirati vidjet ćemo, ja se nadam da hoću.
-U kojem gradu ste ima li tu klub, jeste li pratili neke utakmice mladih dečkića njemačke lige?
-Ja živim u Karlsruheu imao sam prilike gledati seniore, jednu utakmicu, imao sam priliku pratiti uzrast U – 10 Karlsruhea, ono što se može primijetiti na prvi pogled, a što mi svi znamo, da ta djeca imaju vrhunske uvjete za trening, ne samo k, nego i svi klubovi koji djeluju u tom gradu. To im je jedna velika prednost u odnosu na nas, a što se tiče talenta iskren ću vam biti – što se tiče talenta mi za njima ne zaostajemo nimalo.
-Na osnovu kratkog iskustva iz Njemačke kakav biste dali savjet važem nasljedniku u Školi nogometu, Josipu Kalfiću?
-On sam kao pojedinac, može vrlo toga malo uraditi. Ono što on može uraditi, a on to već jako dobro radi, što smo mi i radili u ovoj školi, da djecu uči jednom lijepom ponašanju, i djecu, i njihove roditelje, da to bude jedna kompaktna i pozitivna cjelina u zajednici. Ono što treba da bi djeca napredovala na prvom mjestu je da im se poprave infrastruktura, da ta djeca uvijek imaju uvijek dobar teren i dobre uvjete za rad. Tek onda mi možemo razgovarati o nekim rezultatima i porediti se sa zemljama koje su po infrastrukturi, puno, puno prije nas.
Sama činjenica da je godinama nosio dres Zrinjskog peterostrukog prvaka BiH, jasno govori da je riječ o iznad prosječnom nogometašu, koji se po završetku nogometne karijere posvetio trenerskom poslu. Bio je uspješan, posebice u radi s mladima, a onda je digao sidro. Cijenimo da nije jedini bivši zapaženi nogometaš koji se odlučio na taj korak u zadnje dvije, tri godine, ali Draženka smo neočekivano sreli i napravili ovaj zapis, kao svjedočanstvo sudbina dobrih bosanskohercegovačkih sportaša.
U razgovoru Krmek izražava žal što ostaje samo dva tjedna u Hercegovini. Stići će kaže opet, na ljeto, povratak ne spominje, a iz razgovora očito je da će dalje nogometne planove, ako ih bude, pored posla kojeg obavlja, vezati za obećanu zemlju Hercegovaca i Bosanaca, Germany.
