Studeni je za proizvođače povrća u zatvorenim prostorima – plastenicima i staklenicima, vrijeme svođenja računa za proteklu i pravljenja planova za narednu sezonu. To im je praktično jedini slobodan mjesec u godini, jer su u listopadu brali zadnje plodove, a u prosincu ih čeka sjetva za narednu sezonu. S tom spoznajom uputili smo se u Poljoprivrednu zadrugu „Matica“ iz Višića koja okuplja pedesetak kooperanata i direktora Marijana Brajkovića, zamolili za ocjenu protekle sezone.
„Sezona je bila izuzetno loša izuzev par kultivara. Konkretno mislim na rajčicu sorte pink i papriku tzv. žute boje, koja je bila ove godine dosta tražena. Tu se ipak radilo o manjim količinama, možda desetak posto unutar tih kultura, dok je ovo ostalo bilo čisti debakl“, kaže direktor Brajković, te na upit kako se dogodilo da su proizvodnju rajčica sorte pik promovirali upravo zadrugari Matice, dodaje:
„Već par godina mi smo je sadili u manjim količinama, a za proteklo ljeto odlučili smo je zasaditi u više plastenika, što se pokazalo dobrom odlukom. Testirali smo je s kalemljenim presadnicama, što je bilo pun pogodak kako po pitanju kvaliteta, prinosa, bolesti, tako i svega drugoga što je interesantno u proizvodnji.“
Na upit – koje kulture nisu bilo ekonomično, odnosno što je slabo išla, direktor Brajković kaže:
„Najlošija situacija je bila sa standardnim sortama rajčice, negdje između 30 i 40 posto je ostalo neobrano. Nešto se ‘provukla’ paprika tzv. neretvanska, domaća sorta, mada ni ona nije bila na razini prijašnjih godina, vjerojatno iz razloga što se malo više posadilo, jer ljudi gledaju da što manje ulažu u proizvodnju, sve je uži prostor za njezino financiranje, pa se ide nekim alternativnim kulturama, gdje su manja ulaganja. Kod tzv. domaće paprike je to donekle izvedivo, a kod novih sorta rajčice pogotovu ako će se ići na kalemljene sadnice, ta je proizvodnja znatno skuplja, a samim tim i ekonomski rizičnija, pa je teško za iduću godinu dati bilo kome, bilo kakav savjet. Veliko je pitanje što će proći na tržištu, pogotovu u jednom ovakvom prostoru gdje nije formiran nikakav kvalitetni tržišni okvir za poljoprivredne proizvode.“.
Direktor Brajković kaže da su se zadrugari ‘Matice’ za proizvodnju pink sorte rajčica odlučili prateći kretanja u regiji, ali i vlastita početna iskustva.
„Ta sorta je trend na širem području tzv. regije, već nekoliko godina, a mi smo je isprobavali na našem terenu. Nismo sumnjali da će to biti vrhunski proizvod s tim da smo birali između nekoliko sorti. Problematična je u proizvodnji, dosta je osjetljiva na transport, sklona pucanju, dok imate druge vrste sorti pink rajčica koje su otporne i na transport i na pucanje, ali im organoleptička svojstva nisu ni blizu. U proizvodnji uvijek je neki kompromis za koji se proizvođač u odnosu buduće kupce, sam mora odlučiti“.
Dakle, dojam s pijaca i veletržnica, da se prošle sezone sve povrće rasprodalo, odnosno da nije bilo bacanja kao nekih ranijih godina, posljedica je činjenice da ga poljoprivrednici nisu brali kada je padalo ispod razine isplativosti. Tako se primjerice, paradajz po cijeni od 3 – 4 KM za gajbu ili paprike 5 do 6 maraka za paket, jednostavno ne isplati brati, jer su troškovi ambalaže, radne snage, dopreme, goriva i slično, veći od prodajne cijene.
{gallery}/2018/rockrajcica2{/gallery}
