Impozantna niska lovačkih trofeja iz kuta Lovačkog doma u Ravnom, motri na posjetitelje. Manje – više sve je tu što ima i u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine. Redom sa zida na posjetitelje motre preparirani srndaći, pa divlja svinja, zatim muflon, divlja mačka, kuna, fazan, sova i tetrijeb, dok su u podnožju, čvrsto na zemlji, vuk i medvjed! Da bi društvo bilo kompletno nedostaju zec, lisica i jazavac. U stvari jedino je taj trio do prije četrdesetak godina bio svojstven jugu Hercegovine, a onda su im se priključile divlje svinje, a za njima nahrupila i druga živina.

   Pravo čudo bilo je kad se tu na korak do mora, spustio medvjed. Najprije su o tome potiho pričali lovci, a kada je prije petnaestak godina, jedan primjerak slučajno ulovljen bilo je jasno da je vrag odnio šalu. Da se medo ne kani povlačiti potvrdila su nam braća Božo i Nikola Burum, Dubrovčani, koji u rodnom selu svoga oca Orahovu Dolu obnavljaju kuće. Medo je svoje prisustvo proljetos, ovjerio rušenjem košnica na visoravni Belenića. U međuvremenu su tijekom ljeta, stigle informacije da se medo gostio s medom i na poluotoku Pelješcu, što je bila prava senzacija. Je li to bio isti ravanjski medo nije ni važno, prisustvo najveće europske zvijeri na poluotoku, potvrdile su i kamere.

   Što se vukova tiče poznata je anegdota iz Ravnog kad je 2000-te kod bivše željezničke postaje, vuk zaklao konja, jedan stariji mještanin sarkastično je primijetio: „Gdje se devesto treće mogao kupiti biljet do Beča, sada vuk kolje konja“. Vremena se mijenjaju, a mijenjaju se i životinje, ako su nekada bježale od ljudi sada idu za ljudima, izgleda da tamo gdje nema ljudi za njih nema ni života, pa se sada čovjek i zvijeri nalaze u svojevrsnoj simbiozi.

Tekst i foto: D. Musa